Kultura

ŽIVOTOPIS MOJE SJENE

»Prijavio sam se na natječaj u namjeri da ovdje u ugodnom ambijentu, kojeg su nam osigurali naši marljivi domaćini, finaliziram rad na mojoj novoj zbirci pjesama koja još uvijek nosi radni naziv 'Životopis moje sjene'. Ta moja sjena me prati cijeloga života, a sada sam je odlučio sačuvati kroz svoju liriku u 120 pjesama, od ukupno 150 napisanih u ovom ciklusu. Ovaj tavankutski tjedan pomoći će mi u sređivanju, dotjerivanju i konačnom odabiru pjesama koje će se naći u najvjerojatnije istoimenoj zbirci. Posao uopće nije lagan, jer lako je pisati, a iznimno teško poslije nešto odbaciti.

Ovdje je mi je zbilja lijepo, za ovih nekoliko dana, koliko smo već ovdje, potpuno sam se adaptirao na novu sredinu, jutros sam bio i na misi u ovdašnjoj crkvi i mogu kazati kako sam u potpunosti zadovoljan osiguranim uvjetima od strane naših domaćina. Volio bih da ovaj projekt zaživi i dalje, te da u budućnosti ovakav radni tjedan bude dostupan i drugim književnicima iz naše hrvatske zajednice. Osobito onim mlađima«, ukratko nam je iznio svoje dojmove Vojislav Sekelj i na kraju izrecitirao jedan stih iz buduće zbirke pjesama »Životopis moje sjene«:

 

Čovjek bez otežale sjene

tek je bljuvotina

raspukle zemlje na mjesecu   

a sve to obučeno, uvijeno u celofan

između svjetla i tame.

 

 

MRVLJENJE MRVE NEBA

Nakon tri zapažene zbirke pjesama Mirko Kopunović je odlučio »proširiti« literarni izraz i tavankutski tjedan iskoristiti za dovršetak buduće zbirke pripovijetki »Mrvljenje mrve neba«.

»Mir, tišina i idilični seoski ambijent, uz veliku ljubaznost i gostoprimstvo naših domaćina, u velikoj mjeri mi gode u završnim radovima na sređivanju pripovijetki koje će se naći u mojoj novoj knjizi. Pripovijetke govore o našim ljudima iz vojvođanske ravnice, njihovim životnim pričama i sudbinama, ima tu malo ljubavi, rata i još mnogo toga, što će se vidjeti kada budu zaživjele na tiskanim stranicama. Rad na prozi je u mnogome drukčiji od poetskog stvaralaštva, jer proza traži mnogo više dicipline i rada na njoj. Pjesma i stih su plod trenutka, a pripovijetka traži mnogo veći angažman. Upravo zbog toga bi, također, pohvalio naše domaćine u Tavankutu , jer su nam osigurali odlične uvjete za nesmetani rad i ovdje zbilja možemo potpuno rasterećeni od svakodnevnih egzistencijalnih briga posvetiti se u punoj mjeri književnom radu, zbog kojeg smo se i obojica prijavili na natječaj koji je raspisao Zavod za kulturu vojvođanskih Hrvata. Zanimljivo je, kako smo u ovih tjedan dana i mi na određeni način postali dio seoske svakodnevice, svjedočeći svakodnevnim aktivnostima, radovima u polju, ali i društvenim događanjima. Naš susret s djecom iz OŠ 'Matija Gubec' ostat će mi u posebno lijepom sjećanju, jer je to bio izravni susret u kojemu je književnost zaživjela na obje strane. Isprva smo mi njima recitirali naše stihove, a potom su djeca recitirala nama. Siguran sam kako će se i među njima, u budućnosti, naći još neki poslenik književne riječi, možda inspiriran i našim skromnim, literarnim utjecajem«, rekao nam je subotički književnik Mirko Kopunović, koji je u Tavankutu dovršio svoju prvu zbirku pripovijetki »Mrvljenje mrve neba« iz koje ekskluzivno objavljujemo nekoliko redaka iz pripovijetke »Golubovi«:

»Uzrujan je sjeo na hoklicu. Teško je disao – astma ga je mučila. Drhtao je – od hladnoće i muke koja ga je obuzimala. Pogriješio je, ogriješio se o susjeda Kalmana, čovjeka koji mu je uvijek pomagao kad zatreba. Kad nikog drugog nema, on je tu bespogovorno, a i riječ mu zna reći, razgovora pružiti, razgaliti, riječ koja mu sve više fali, koje od bližnjih nema. Je li baš toliko prevladao, zaslijepio ga instinkt da je morao lagati braneći neobranjivo, zlo koje je njegov unuk učinio. Gdje je granica na koju čovjek mora stati, pronaći ju, istinu potražiti? Pravedan biti, zlo osuditi, pobijediti?«

 

ORGANIZACIJA

Član Upravnog odbora HKPD-a »Matija Gubec« iz Tavankuta Ivica Dulić bio je cijeloga tjedna u ulozi domaćina književnicima Vojislavu Sekelju i Mirku Kopunoviću.

»Svakoga dana sam, ponajviše tijekom prijepodnevnih sati skrbio o svim potrebnim detaljima u vezi što boljeg i ugodnijeg boravka naših uvaženih gostiju. Ovo je tek početak kulturnog projekta koji realiziramo u suradnji s ZKVH-om, a Vojislav Sekelj i Mirko Kopunović su prvi književnici koje smo ugostili u našim renoviranim prostorijama, koje u budućnosti namjeravamo iskoristiti za razvoj turističke ponude seoskog turizma. Svaku pohvalu, ali i kritiku, shvatiti ćemo kao podstrek za daljnje poboljšanje kvalitete naših usluga i turističke ponude Tavankuta«, kaže Ivica Dulić. 

 

 

Antrfile 1

Pratimo suvremene trendove 

»Zavod je ovaj program realizirao s ciljem poticanja suvremenog književnog stvaralaštva na hrvatskom jeziku u Vojvodini i to na način da djelatno pomognemo, stvaranjem primjerenih uvjeta rada, na završavanju novih književnih djela. Konkretno, za dvojicu književnika osigurali smo u novim prostorijama HKPD-a 'Matija Gubec' sve preduvjete za nesmetan rad – smještaj i prehranu, a tu su i prostori za rad, te računalo i internetska veza. Naravno, time smo pomogli i samom Društvu na afirmaciji njihovih napora na planu etno i agroturizma, a mjesno književno stvaralaštvo i ovdašnji hrvatski književnici približeni su i tavankutskoj djeci koji pohađaju nastavu na hrvatskom, što također nije čest slučaj. Riječju, postali smo ovim programom dionici onih praksi koje imaju razvijeniji kulturnih prostori. Budući da se pokazalo i korisnim i uspješnim, kanimo i dogodine raspisati natječaj za završavanje književnih rukopisa«, pojasnio je glavne detalje u svezi s ovim projektom ravnatelj Zavoda za kulturu vojvođanskih Hrvata Tomislav Žigmanov.

 

Antrfile kao tekst

Književna večer za završnicu

 

Završetak svog radnog boravka književnici Vojislav Sekelj i Mirko Kopunović obilježili su predstavljanjem svojih novih djela na književnoj večeri priređenoj u nedjelju, 23. rujna, u prostoru Galerije HKPD »Matija Gubec« u Tavankutu. Ravnatelj Zavoda za kulturu vojvođanskih Hrvata Tomislav Žigmanov je u uvodnom obraćanju pojasnio osnovne značajke ovoga projekta.

»Ideja Zavoda za kulturu vojvođanskih Hrvata je bila da uđemo u krug onih praksi koje su raširene u kulturnim prostorima razvijenijih nacionalnih zajednica, a ta praksa kazuje da oni koji se bave književnošću ne bi trebali smatrati svoj više nego hvale vrijedan napor samo dijelom njihovih vlastitih životnih misija, nego i krugovi društvene zajednice, u ovom slučaju hrvatske manjinske zajednice, trebaju davati priznanje tome i stvarati pretpostavke da se njihovi napori u knijževnom stvaralaštvu smatraju društveno poželjnim i korisnim.«

Uime domaćina par riječi o budućim planovima i proširenju djelatnosti HKPD-a »Matija Gubec« iznio je predsjednik društva Ladislav Suknović. 

»Sve ovo je samo nadogradnja naših napora da proširimo našu osnovnu djelatnost i u tom kontekstu je i priča o boravku naših pjesnika daleko značajnija, jer su i djeca iz naše osnovne škole mogla pratiti i vidjeti taj književni, stvaralački moment, boraveći skupa s njima u radnoj atmosferi. Kao što su mogli i svi mještani našega sela, koji su to poželjeli, navratiti do prostorija našeg društva, a isto tako i naši dragi gosti koji su tijekom svog boravka imali prilike upoznati se s Tavankutom i njegovim žitejima. Vjerujem kako će njihov boravak ovdje djelovati na njihov stvaralački potencijal, u što ćemo se uskoro moći i uvjeriti kroz njihova nova djela. Izuzetno mi je drago što je putem ovoga projekta i ovaj naš prenamijenjeni prostor na svojevrstan način oplemenjen, započinjući svoju novu namjenu i za slične, buduće projekte«.    

Jedan od književnika, koji su radno proveli tjedan u Tavankutu, Mirko Kopunović je istaknuo kako se u Tavankutu osjećao kao kod kuće. »Moram reći kako nam Tavankut nije nepoznat, ali nismo nikada imali priliike doživjeti ovakvo iskustvo tijekom kojeg smo imali prilike boraviti u njemu, razgovarati s ljudima, s djecom iz ovdašnje osnovne škole. Ovdje sam se osjećao kao kod svoje kuće, a to je nešto najljepše, i mogu reći kako je sve to donijelo mnogo dobroga«, kazao je Kopunović.  

 

Dražen Prćić