Kolumne

Val poskupljenja u Srbiji ministar trgovine Rasim Ljajić propratio je riječima kako je »država uradila sve što je mogla«. Ljajić je zatim pojasnio da se država ne smije »umiješati« jer bi ih »prozivali kako ugrožavaju slobodu trgovine«. Osim toga, Ljajić je ponudio i objašnjenje kako je ovakva situacija posljedica monopolskog položaja te smatra kako nema drugog rješenja osim konkurencije, te će prioritet Vlade biti stvaranje uvjeta da što veći broj velikih trgovačkih lanaca dođe na srpsko tržište. Blago nama. Imat ćemo još trgovačkih lanaca, akcija, akcijskih letaka, popusta vikendom ili nekim drugim danom, bonusa i markica... Bit će i posla za blagajnice, spremačice, portire, pomoćne radnike, naravno za malu plaću. Ljajić smatra i kako su mnogi proizvođači neopravdano drastično povećali cijene, opravdavajući se povećanjem poreza na dodanu vrijednost. A zašto i ne bi – pa i do sada su povećavali cijene i bez opravdanja. 

Ministar još kaže kako »kao građanin« dijeli nezadovoljstvo što su neki neopravdano podigli svoje cijene, ali kao ministar poručuje kako nema razloga da sindikati pozivaju građane na masovne prosvjede zbog poskupljenja osnovnih životnih namirnica, jer je »Vlada Srbije iskoristila sve mehanizme koji su joj stajali na raspolaganju da stabilizira tržište i spriječi poremećaje«. Spominju se još intervencije iz robnih rezervi, ograničenje marži, bescarinski uvoz, sastanak sa sindikatima... Ukratko, robe će biti na tržištu, a cijene će određivati slobodno tržište i što se tu može? 

No, ima tu još nekih stvari koje nemaju izravnu vezu s poskupljenjima, ali imaju s recesijom, nezaposlenošću i na koncu i s predizbornim obećanjima. Predsjednik Gospodarske komore Srbije Miloš Bugarin najavio je kako će uputiti Vladi paket mjera za oporavak gospodarstva, a među ostalim neophodnim mjerama koje treba primijeniti navodi poboljšanje poslovnog ambijenta, reformu javnog sektora, uvođenje profesionalizacije u upravljanju javnim poduzećima i druge. A kako ide obećana profesionalizacija i departizacija, jedno od glavnih predizbornih obećanja, već vidimo. Javna poduzeća se i dalje tretiraju kao stranački plijen, a od profesionalizacije i departizacije nema ništa. Neovisno o tome tko je na vlasti i tko je što obećavao. Jer, plijen je plijen, a profesionalizacija i departizacija u upravljanju javnim poduzećima su, kako priznaju i pojedini političari, za sada u Srbiji neostvarivi i do toga neće doći u dogledno vrijeme. Kada je broj zaposlenih u javnom sektoru, prema podacima Gospodarske komore Srbije, oko 500. 000 ljudi, a u realnom sektoru tek nešto više od 400.000 ljudi, čudi li nas to? I što tu državna nova vlast može i želi učiniti? Za početak mogla bi se ispuniti preizborna obećanja.  

J. D.