Aktualno

Pred čitateljima se danas nalazi petstoti broj našeg i vašeg tjednika, nakon skoro deset godina izlaženja. Novinsko-izdavačku ustanovu »Hrvatska riječ« osnovala je Skupština AP Vojvodine u svibnju 2002. godine. Ustanova je konstituirana u studenome iste godine, a prvi broj obnovljenog tjednika »Hrvatska riječ« objavljen je 31. siječnja 2003. godine. Taj broj je imao 26 stranica, ali se obujam tijekom minulih godina postupno uvećavao i sada »Hrvatska riječ« redovito izlazi na 56 stranica, s dva stalna mjesečna podlistka za djecu i mlade - »Hrcko« i «Kužiš«. Tjednik »Hrvatska riječ« jedini je profesionalni tiskani medij na hrvatskom jeziku u Republici Srbiji, a osnivačka prava su 2004. godine prenesena na Hrvatsko nacionalno vijeće.

Duga je povijest novinstva na hrvatskom jeziku u ovom podneblju i ona kroz dvadeseto seže do u devetnaesto stoljeće. Od »Misečne kronike«, »Bunjevačkih i Šokačkih Novina« i »BiŠ Vile«, preko »Nevena«, »Naših novina», »Subotičkih novina«, »Hrvatskih novina« i na desetine još glasila u Subotici, Somboru i drugdje u Bačkoj, ali i Srijemu, koji su svi zajedno i te kako pridonijeli učvršćenju političkog i kulturnog identiteta Hrvata, očuvanju našeg materinskog jezika, ali i našeg bunjevačkog i šokačkog govora. Uz novinare iz tiska u ovome su sudjelovali pisci i urednici periodika, spomenimo samo »Subotičku Danicu«, »Bunjevačko kolo», »Klasje naših ravni« i dr., te osobito nakladničke pothvate zavičajnih pisaca, kako ovdje, tako i u drugim hrvatskim središtima.

Ipak, posebno mjesto pripada prvenstveno dnevnom listu »Hrvatska riječ«, koji u Subotici izlazi od 1945. do 1956. godine. Tada postavljeni uljudbeni ciljevi, dosezi i nakane hrvatskog novinstva i publicistike, općenito, preživjeli su i razdoblje u kojem je »Hrvatska riječ«, voljom vlastodržaca, preimenovana u »Subotičke novine«, ponovno se javljajući, uspostavljajući i ostvarujući se u javnom medijskom prostoru početkom 21. stoljeća. Tragom legitimnog, višestoljetnog prava Hrvata s ovog podneblja na informiranje na materinskom jeziku, kroz institucionalno i profesionalno djelovanje u oblasti javnog informiranja. I ne samo u tisku, nego sada već i u drugim medijima.

 

 

 

       

Vrijeme velikog zanosa i prijegora

 

Tomislav Žigmanov, prvi predsjednik Upravnog odbora NIU »Hrvatska riječ«, kaže kako se još uvijek živo sjeća početka izlaženja tjednika i tog vremena.

»S jedne strane, vrijeme nije dugo – tek desetak godina, a s druge strane napori i učinci nisu bili mali. Bilo je to vrijeme pozitivnoga ozračja, velikoga zanosa i prijegora nekolicine entuzijasta, koji su povjerovali da i Hrvati u Vojvodini mogu imati svoje institucije kao i druge nacionalne zajednice u Vojvodini. Meni je pripala ta čast, ali i odgovornost da budem predsjednik privremenog Upravnog odbora, čija je temeljna misija bila pripremiti sve radnje za osnutak i konstituiranje ustanove te osigurati sve pretpostavke za početak rada, to jest za izlazak prvog broja tjednika 'Hrvatska riječ'. Sve je urađeno za relativno kratko vrijeme – od osnutka ustanove, pa do pojave prvog broja tjednika na kioscima za nešto više od 8 mjeseci. Kako se sve radilo iz srca i bez ikakvih nadoknada, štoviše iz svojih smo osobnih sredstava pokrivali prve, ne male, troškove, i kako su naši napori rezultirali pozitivnim ishodima, naravno da su i sjećanja na to vrijeme i na te aktivnosti ostala trajna.«

Ocjenjujući rad tjednika u proteklom periodu, Tomislav Žigmanov ističe kako je list za svojih 500 brojeva imao svoje uspone i padove. 

»Usponi se vežu za vremena kada su objavljivani sadržaji u 'Hrvatskoj riječi' bili u funkciji interesa javnosti, to jest kada se uređivačka politika vodila načelima istinitoga, nepristranog i blagovremenog informiranja, kada se prema problemima s kojima su se suočavali Hrvati odnosilo konstruktivno, kada se ovdašnji hrvatski puk hrabrio i poticao na napredak, a padovi se odnose na vrijeme gubitka uređivačke neovisnosti, to jest kada utjecaj na uređivačku politiku nije imala novinska profesija nego otuđeni centri moći unutar hrvatske zajednice. Ovo posljednje stvaralo je negativno ozračje ne samo oko tjednika već oko hrvatstva kao takvog, što je na koncu i postiglo rezultat koji su neprijatelji i htjeli – ogaditi među pukom ovaj tjednik i svesti broj prodanih primjeraka na manje od tisuću. Posljedice toga još se i danas osjećaju.«

Razgovarajući o misiji tjednika »Hrvatska riječ« Tomislav Žigmanov naglašava kako je 

ona određena odlukom osnivača.

»Glavna je svrha, naime, Novinsko-izdavačke ustanove »Hrvatska riječ« da na institucionalan i profesionalan način građanima hrvatske nacionalnosti u Vojvodini omogući ostvarivanje prava na informiranje na vlastitu jeziku u području tiskanih medija izdavanjem informativno-političkoga glasila. Ujedno, osnutkom jedne takve ustanove htjelo se pridonijeti afirmaciji kulturnog, znanstvenog i književnog stvaralaštva vojvođanskih Hrvata kroz časopisnu i knjišku produkciju. Oba ova segmenta su od presudnog značaja za svaku manjinu, što onda vrijedi i za Hrvate u Vojvodini: prvim se, naime, osigurava vlastiti prostor javnosti, što je osnovna pretpostavka za postojanje svake nacionalne zajednice, a drugim se otvaraju mogućnosti za dublje i stvestranije svjedočenje i tematiziranje vlastitog života.“

Na koncu razgovora Tomislav Žigmanov naglašava važnost objavljivanja podlistaka »Hrcko« i »Kužiš«.

»Prvo, sadržaji koji se objavljuju u tjedniku ne moraju biti interesantni djeci i mladima. Drugo, tako se odgajaju čitatelji. Treće, tako se potiče kreativnost kod djece i mladih. Četvrto, to je značajan resurs za socijalizaciju i neformalnu edukaciju mladih osoba. Posljednja dva razloga moraju napose biti svjesni njihovi urednici kako bi se to onda u podliscima i primjenjivalo.“

 

 

Nova razina zrelosti

 

Tjednik »Hrvatska riječ« je informativno-politički list, ali donosi široku lepezu tema, jer je ujedno i obiteljski list. Ovaj tjednik nije osnovan radi ostvarivanja profita, nego da zabilježi događaje iz manjinske hrvatske zajednice u cilju očuvanja kulture i identiteta ovdašnjih Hrvata. Ankica Jukić-Mandić, članica Izvršnog odbora HNV-a zadužena za informiranje, glede misije tjednika »Hrvatska riječ« kaže kako je osim one informativne misije, njena misija pronositi hrvatsku riječ i pismo. 

»Pokraj očuvanja nacionalnog identiteta njegovanjem hrvatskog jezika, tjednik svojom sadržinom povezuje nas Hrvate u Srbiji, koji smo kao zajednica veoma disperzirani i međusobno slabo komuniciramo, ali putem tjednika informiramo se o bitnim stvarima za zajednicu i nas same. Pokraj toga, mislim i da svaka stranica tjednika i svaki novi broj ima svoju misiju ovisno o temi koja se pronosi kroz taj broj.«

Govoreći o radu tjednika u proteklom periodu, Ankica Jukić-Mandić je konstatirala kako je ovaj tjednik u pogledu svog izgleda i sadržine dostigao novu razinu zrelosti. 

»Svake novine, pa i ove, prolaze kroz razne faze. U tim fazama su se različitim temama bavili i o njima pisali različiti autori, kada se osnivala redakcija počelo se s ljudima koji su imali malo iskustva u profesiji. Sve su to faze odrastanja jednog tjednika, pa i samih tvoraca tekstova koji nose te novine. Tako su u godinama iza nas mnogi pokušali pisati, pronositi hrvatsku riječ, neki su odustali, neki nastavili, ali je svatko od njih na svoj način doprinio tome da tjednik danas izgleda ovako. Ne mogu nešto u radu smatrati negativnim, jer znam kako se radi o naporu ljudi da u situaciji recesije i krize pokušaju stvoriti takav raznolik i zanimljiv sadržaj za veliki broj čitatelja. S druge strane, nisam uvjerenja da je 'Hrvatska riječ' dostigla svoj maksimum, naprotiv, mislim da je veliko vrijeme tek pred njom, a to će vrijeme opet nositi mnoga iskušenja. U vremenima koja dolaze bitno je ići naprijed i bar zadržati na ovoj razini kvalitetu ovog bezmalo najvažnijeg tiskanog medija za Hrvate u Republici Srbiji.«

Zaokružujući priču o radu i jubileju lista, Ankica Jukić-Mandić tvrdi kako je od osobite važnosti što tjednik objavljuje podlistke za djecu i mladež.

»Znamo da je obrazovanje na materinjem jeziku veoma bitno, jer asimilacija uzima danak. Zbog toga je bitno i da na vrata ustanova u kojima se, osim u krugovima obitelji, stječu prva znanja o jeziku i povijesti Hrvata, ulaze i 'Hrcko' i 'Kužiš'. Kada se mališani druže sa svojim novinama i tinejdžeri s onima njima prilagođenim, koje pišu na njihovom materinjem jeziku, osjećat će se socijalno prihvaćenim i socijalno prilagodljivim. To su maleni koraci kroz igru, čitanje, gdje će naučiti cijeniti sebe, svoj narod i kako ne dopustiti da ih netko unizi u tome.« 

 

 

Čvrsta i sljedstvena koncepcija

 

NIU »Hrvatska riječ« se financira iz mjesečnih dotacija Pokrajinskog tajništva za informacije, Ministarstva za kulturu Republike Srbije, Pokrajinskog tajništva za kulturu, Skupštine Grada Subotice i iz vlastitih prihoda. Trenutačno u NIU radi 15 uposlenika i oko 50 vanjskih suradnika. O radu i dosezima našeg tjednika razgovarali smo i s predsjednicom Upravnog odbora NIU Hrvatska riječ Vesnom Prćić. 

»Tijekom svibnja ove godine proslavili smo 10 godina od osnutka prve profesionalne ustanove na polju informiranja hrvatske zajednice, a nakon samo nekoliko mjeseci ponosni smo na petstoti broj tjednika. Slijedi nam i desetogodišnjica izlaženja tjednika koncem siječnja iduće godine. Iako ne izravno involvirana u ideju osnutka, ali veoma upućena u cjelokupni rad od samoga početka, najprije kao pravna savjetnica novinske ustanove, a sada u drugom mandatu na funkciji predsjednice Upravnog odbora NIU 'Hrvatska riječ', sa zadovoljstvom ističem kako je petstoti broj rezultat ogromnog rada, svakodnevnog truda na iznalaženju skrivenog puta iz labirinta sadašnjice, u nemaloj sprezi s političkim čimbenicima, osobito u ostvarivanju prava hrvatske nacionalne manjine u domicilnoj nam državi«, kaže Vesna Prćić prigodom ovog jubileja i ističe kako je petstoti broj »Hrvatske riječi« pravi moment za čestitike.

»Svakako, prigoda proslave nije moment za isticanje prevladanih problema, stalnog traganja za prepoznatljivim vizualnim identitetom tijekom kojeg je pojavni oblik tjednika mijenjao svoj izgled i broj strana, te kasnije sledstveno financijskim problemima i kvaliteti papira, niti za podsjećanje na probleme koji nas očekuju, s obzirom na najavljenu privatizaciju, nego je pravi moment za čestitke odgovornoj urednici na pravom izboru načina i mjere informiranja, a iznad svega novinarima, brojnim dopisnicima i vanjskim suradnicima na svakodnevnom radu. Proslavljajući petstoti broj, ističem važnu zadaću glavne i odgovorne urednice počevši od 209. broja tjednika u uređivanju njegovog informativno-političkog sadržaja, ali i dijelova o drugim društvenim, kulturnim, sportskim i zabavnim temama. Dakako, profesionalnost autora tekstova i poštovanje novinarske etike nikada i nije bilo upitno. Zbog iskušenja s kojima se suočavalo vodstvo ustanove opstanak je ponekad bio upitan, a samim tim kontinuitet pojavljivanja našeg lista svakog posljednjeg dana u tjednu i ustrajnost u ažurnom, a iznad svega objektivnom informiranju. Svaki broj do sada, a uvjerena sam i svaki sljedeći broj tjednika, potvrda je da postoji čvrsta i sljedstvena koncepcija! Petstoti broj svakom pripadniku hrvatske zajednice, mladim, ali i onim starijim čitateljima, čini zadovoljstvo imajući u vidu činjenicu da je pred nama još mnogo brojeva i godina izlaženja našeg tjednika. To je pravo, ali i potreba svih pripadnika hrvatske zajednice.«

 

 

Treba puno raditi s mladima

 

U povodu ovoga jubileja direktor NIU »Hrvatska riječ« Ivan Karan kaže kako pet stotina brojeva svakog lista predstavlja mali jubilej, a da je pogotovu značajan kada je to jubilej malog lista jedne male manjinske zajednice, kao što je to hrvatska zajednica u Srbiji. 

»Ovaj list je mijenjao svoj izgled, mijenjao je po malo i svoju koncepciju, ali je uvijek, od prvog broja, pa do sada, bio list o ovdašnjim Hrvatima na hrvatskom jeziku. Nadam se i želim da to bude tako i ubuduće.«

Kao jednu od najvažnijih zadaća lista u budućem razdoblju Ivan Karan izdvaja ukazivanje na mogućnosti ostvarivanja manjinskih prava ovdašnjih Hrvata.

»Rad na traženju i ostvarivanju manjinskih prava koja su zajamčena međunarodnim aktima, te Ustavom i zakonima Republike Srbije, u našoj je manjinskoj hrvatskoj zajednici bio kvalitetan, ali mislim da je malo bio zapostavljen rad s ljudima da ta prava i konzumiraju. Na što mislim pri tome? Izborili smo se institucionalno za određena prava u područjima kulture, informiranja i obrazovanja na materinjem jeziku, te u području službene uporabe jezika, ali smatram kako se to od strane pripadnika naše zajednice, dakle ta prava, ne koriste u dovoljnjoj mjeri i mislim da bi naša zajednica, pa i mi kao list, trebali sada veću energiju usmjeriti na to da kod ljudi stvaramo znatiželju da vide što to mogu koristiti kao manjinjska prava i na to kako aplicirati za ostvarenje raznih projekta i da ta znatiželja prijeđe u naviku i da jednostavno postane normalno pipadnicima naše zajednice koristiti sva prava koja su propisima zajamčena. Mislim da je to jedan od težišnih zadataka naše zajednice u idućem razdoblju, a siguran sam da 'Hrvatska riječ' doprinosi i tome.«

Napredak tjednika je vidljiv i u broju dopisnika i suradnika, što je veoma važno, kako to ističe i Ivan Karan, jer su Hrvati koji žive u Republici Srbiji jako disperzirani.

»Naš tjednik ima veliki broj dopisnika, tako da možemo ispratiti sva najznačajnija događanja, ali i aktualnu problematiku koja se javlja u hrvatskoj manjinskoj zajednici u mjestima gdje žive Hrvati. Pridajemo pozornost stručnom usavršavanju dopisnika, organiziramo obuke dopisnika, jer uvijek ima prostora za nadogradnju i samonadogradnju stručnog rada. U svakom je poslu nužno permanentno obrazovanje. Tako smo organizirali, a planiramo to i ubuduće, stručna predavanja za članove redakcije.«

Ivan Karan također ističe važnost izlaženja podlistaka za djecu i mladež »Hrcko« i «Kužiš«.

»Potrebno je da djeca i mladi imaju svoje listove u kojima oni mogu pročitati teme koje su im interesantne, a da uz to i sami sudjeluju u kreiranju tih listova. Puno djece šalje svoje likovne i literarne uratke redakciji 'Hrcka', kao što i podlistak 'Kužiš' ima brojne mlade suradnike. I na taj način djeca i mladež uče svoj materinji jezik.

S djecom i mladima treba puno raditi i ovisno o tome kako se bude radilo, ovisit će kakva će naša zajednica u budućnosti biti.«

 

Zvonko Sarić