24.01.2013
Plus i minus
Premda nisam bila prisutna na susretu predstavnika ovdašnje hrvatske zajednice s premijerom Republike Hrvatske Zoranom Milanovićem i premda me nitko ne pita, mogu reći kako sam jako zadovoljna ovim susretom. Naime, kako smo saznali od onih koji su imali tu čast rukovati se, fotografirati i razgovarati s premijerom te saslušati iz prve ruke njegovo viđenje položaja hrvatske zajednice u Srbiji, bilo je riječi o jednoj jako važnoj i dugo prisutnoj temi. Naime, od kada u novije doba postoji manjinska samouprava hrvatske zajednice u Srbiji od tada se provlači teza o navodnoj »suboticocentričnosti« i potrebi za »desubotizacijom«. Kako su prenijeli naši sugovornici, premijer Milanović je zagovornicima ove teze skrenuo pozornost da »nepromišljena i nedovoljno pripremljena decentralizacija može dovesti do narušavanja funkcioniranja institucija i urušavanja sustava i cijele zajednice«, odnosno da »ako se provodi, valja je vrlo oprezno provoditi, kako ne bi došlo do raspada institucija«. Pametnome dosta.
S druge strane, jako sam nezadovoljna izjavom dogradonačelnika Novog Sada da je sasvim logično da Mađari koji su državljani Republike Srbije i koji se školuju u sustavu Republike Srbije na račun svih poreznih obveznika države Srbije znaju i srpski jezik, ali bi trebalo da znaju i ćirilicu. Ne zbog toga trebaju li Mađari i svi ostali pripadnici nacionalnih manjina znati srpski jezik i ćirilicu, već zbog tvrdnje da se pripadnici manjina »školuju na račun svih poreznih obveznika«, koja implicira jednu široko prihvaćenu tezu po kojoj država »daje« prava manjinama i to državu »košta«. Naravno, popraćeno stavom kako »ne postoji država koja zakonski bolje i više štiti prava manjina nego što je to Srbija«. Sljedeća je misao koja »logično« slijedi iz gore navedenih, da »manjine« ako im se ne sviđa u Srbiji, mogu ići u svoje matične države« ili gdje god žele, kao i da ako nisu zadovoljni razinom ostvarenih prava u području obrazovanja, informiranja, kulture, službene uporabe jezika, neka sami to plate. I neka ne razmišljaju o porezima koje sami plaćaju državi, jer o tome brine netko drugi.
J. D.