Intervju

ma neke simbolike u tome što je Ruralni edukativni centar iz Subotice upravo za Dan žena obilježio prvu godinu postojanja. Iako vjerojatno nisu birale datum osnutka, problem žena, baš kao i starih, na selu Anica Marcikić i Marica Stantić stavile su u prvi plan svoga djelovanja. Iako su se ovim problemima bavile i prije osnutka Ruralnog edukativnog centra i iako su pozitivni rezultati iza njih, posla kojega treba uraditi znatno je više. Za početak, Anica Marcikić predstavlja Centar na čijem se čelu nalazi.

»Naš Centar ima misiju da utiče na stvaranje uvjeta koji će voditi poboljšanju kvalitete života u ruralnim područjima kroz angažiranje, izgradnju i unapređenje kapaciteta lokalne zajednice kao i izgraditi partnerstvo između civilnoga i javnoga sektora. Smatramo da ruralne sredine, koje će biti ravnomjerno razvijene, trebaju predstavljati poželjno mjesto za život gdje stanovništvo svojim radom i angažiranjem može pridonijeti očuvanju, razvitku i unapređenju svih tamošnjih potencijala. Osnivačice Ruralnog edukativnog centra su žene koje su rođene na selu, koje su živeći i radeći tamo upoznate sa stvarnim problemima u ruralnim sredinama.  Poseban naglasak u svom radu stavljamo na informiranje starijih poljoprivrednika o njihovim pravima i novinama o kojima ih svakodnevno obavještavamo. Također, potenciramo i suradnju sa ženama, bile one poljoprivrednice ili one koje se žele baviti nepoljoprivrednim djelatnostima. Tu prije svega mislim na bavljenje tradicionalnim zanatima i ruralnim turizmom.

 

 

 

 

 

HR: Koji su najveći problemi starijih ljudi na selu, a čije rješavanje ne ovisi isključivo o novcu?

Prije svega riječ je o zapostavljenosti ljudi koji žive na udaljenim salašima i koji su nerijetko zbog toga praktično odsječeni od svijeta. Naravno, iz toga slijedi i njihova neinformiranost, prije svega za one stvari na koje imaju pravo a u praksi najčešće ostaju bez njih.