Kolumne
04.04.2013
Dah geta u lijepoj dvorani
Jedno od općih mjesta kada se govori o manjinama u posljednje vrijeme jest ono o getoizaciji, odnosno samogetoizaciji manjina. Navodno bi Vojvodina (Srbija) bila multikulturalni raj samo kad se te manjine ne bi samogetoizirale, priča je to koju ćete čuti uglavnom od pripadnika većinskog naroda, među njima i istaknutih novinara, publicista, kolumnista...
Možda oni stvari tako vide?
A kako i ne bi tako vidjeli, jer kao pripadnici većinskog naroda vjerojatno nemaju dodira s ustanovama, udrugama, strankama manjinskih naroda, a u većinskim medijima malo kada će čuti, vidjeti, pročitati išta o preko milijun stanovnika Srbije koji ne pripadaju većinskom narodu. Možda tek ako je u pitanju neki incident, narušavanje međunacionalnih odnosa, sporno političko pitanje s aluzijama na separatističke i protudržavne tendencije. Ili možda neka lagana priča o običajima, folkloru, glazbi...
Ali, o ulozi nacionalnih vijeća nacionalnih manjina, o zakonskoj regulativi i realnoj situaciji glede ostvarivanja kulturne autonomije u četirima područjima - kulturi, obrazovanju, informiranju, službenoj uporabi jezika i pisma - niti slova se ne može pročitati u glavnim medijima iz kojih se informiraju pripadnici većinskog naroda. U stvari, provuče se tu i tamo poneko slovo u kutu novina. Tako je, na primjer, ugledni beogradski dnevni list Politika o konferenciji pod nazivom »Unapređenje suradnje između državnih tijela i nacionalnih vijeća nacionalnih manjina« u organizaciji Vladinog Ureda za ljudska i manjinska prava i Koordinacije vijeća nacionalnih manjina, održanoj u Beogradu prošloga tjedna, objavila tek Tanjugovu vijest - ukupno 80 riječi u desnom donjem kutu novina u rubrici Dnevnik zajedno, s viješću »Od dizenterije u Leskovcu oboljelo 18 djece«.
Na programima javnih servisa na srpskom jeziku nije se moglo ništa saznati o tome što su razgovarali predstavnici državnih tijela s predstavnicima nacionalnih vijeća koji zastupaju preko milijun ljudi u Srbiji. To se moglo i očekivati, jer na konferenciji skoro i nije bilo novinara, osim tek po koji iz neke manjinske redakcije. I jest se osjetio dah geta u lijepoj dvorani iz nekih drugih vremena. Ali ne zbog želje sudionika, već obratno. Zbog nezainteresiranosti većine za pitanja manjina.
J. D.
