Kolumne
16.05.2013
Mali princ
U srijedu je diljem svijeta obilježen Međunarodni dan obitelji, čime se želi naglasiti da je obitelj temeljna jedinica društva i ukazati da se bitna obilježja čovječanstva, kao što su: zajedništvo, tolerancija, solidarnost, suosjećanje, dostojanstvo, integritet, uvažavanje tradicije, ali i težnja prema demokraciji i miru, počinju izgrađivati upravo u obitelji. Ako nekome ovo zvuči suviše napuhano, jednostavno ću reći – to jest tako, jer je obitelj temelj iz kojega kao djeca polazimo u svijet. Na žalost, slika se obitelji u našem vremenu znatno izmijenila. U tzv. suvremenim društvima sve je prisutniji odmak od obiteljskih vrijednosti, čemu u velikoj mjeri doprinosi sveopća relativizacija univerzalnih vrednota posredstvom medijskih manipulacija, kojima se narušavaju obiteljski i tradicionalni odnosi i vrednote.
Gubi li se potreba u postmodenom dobu za pripadanjem, poštovanjem i ljubavlju? Nestaje li, »mic po mic«, potreba za razgovorom? Činjenica je da mnogi provode više vremena pred kompjutorom, uključeni u virtualne zajednice i mreže, nego li u društvu obitelji ili prijatelja. Danas se često može čuti: poznajemo se preko facebooka. Važno je biti primijećen. U svijetu virtualnih društvenih mreža može se »imati« na stotine prijatelja, ali to ne znači da i u stvarnom životu imamo prijatelje. Događa se i da mladi koji ne posjećuju internet stranice po kojima surfaju drugi, budu »tretirani« kao manje vrijedni, no, treba reći da su virtualne društvene mreže jedan od rezultata informatičkog razvoja, ali i pojava koja odražava stanje u kojem se suvremeno društvo nalazi, a treba reći i da kritički duh koji potiče kreativnost, nasuprot reproduktivnosti, krojenju lažnih potreba i reciklaži stereotipa, i dalje ima postojanost, pa tako i u javnosti virtualne stvarnosti.
»Samo srcem čovjek može vidjeti istinu, bitno je očima nevidljivo«, napisao je Saint-Exupery u bajci »Mali princ«. U toj knjizi život se temelji na emocijama, iskrenosti i mašti, napisana je za djecu i za one odrasle u kojima i dalje žive djeca. Siguran sam da u ovo vrijeme površnosti u kojemu dominira »profitabilni pogled« na svijet i kada se ponavlja fraza »nemam vremena« i da se pojavi neki novi mali princ, tek bi ga rijetki imali vremena primijetiti. Drugi nas danas malo zanimaju, a bez toga nema dijaloga. I još - ne zaboravimo i da je u komunikaciji unutar međuljudskog odnosa, osim govora, isto tako važno i slušanje sugovornika, jer uspješno slušanje je »umjetnost«. A ako se pojavi, malog princa će sigurno primijetiti i znati čuti oni koji još uvijek uživaju u mirisu svježe tiskanog novinskog papira i šalice kave dok se puši.
Z. S.
