Intervju

 

 

 

Osnovni cilj projekta »Sinergija kulture i turizma: korištenje kulturnih potencijala u manje razvijenim ruralnim područjima« je poboljšanje menadžmenta kulturnih resursa u ruralnim područjima, a sve u cilju unapređenja njihovog ekonomskog i društvenog razvoja

 

Razgovor vodio: Ivan Andrašić

 

Dr. sc. Vladimir Stojanović rođen je u Odžacima. Osnovnu školu i prirodno-matematički smjer Gimnazije »Jovan Jovanović Zmaj« završio je u rodnom mjestu, a studij geografije na Prirodno-matematičkom fakultetu u Novom Sadu. To je bio početak njegove stručne karijere, koja u ovoj instituciji traje do danas. Magistrirao je i doktorirao na temama iz zaštite životnog okoliša, preciznije, zaštite prirode. Studentima  predaje geografiju turizma i ekologije. Predavao je i predmete iz zaštite životnog okoliša na PMF-u u Kragujevcu i Tuzli. Do sada je sudjelovao u radu više fakultetskih i sveučilišnih tijela, a prošle godine je izabran za šefa Katedre za geoekologiju, najmlađe katedre na PMF-u.

 

 

HR: Kažite nam nešto o projektu Sinergija kulture i turizma: korištenje kulturnih potencijala u manje razvijenim ruralnim područjima, i svojoj ulozi u tom projektu.

 

Ovaj je projekt jedan od najznačajnijih u kojem Departman za geografiju, turizam i hotelijerstvo trenutačno sudjeluje, pod vodstvom prof. dr. Jasmine Đorđević. Projekt se zasniva na sticanju sinergije kulture i turizma u manje razvijenim i pretežito ruralnim područjima, primjerice kroz razvoj kulturnog i ruralnog turizma. Ja sam ravnopravni član tima s još osam svojih kolega i angažiran sam u realizaciji brojnih zadataka, počevši od izdvajanja primjera dobre prakse na području koje istražujemo, do programa edukacije u Somboru i Apatinu. Bilo je zanimljivo susretati se s mnogima koji rade u turizmu i kulturi i razmjenjivati s njima stavove. 

 

HR: Koji su osnovni ciljevi ovog projekta?

 

Osnovni cilj projekta je poboljšanje menadžmenta kulturnih resursa u ruralnim područjima, a sve u cilju unapređenja njihovog ekonomskog i društvenog razvoja. Brojni sudionici u projektu imaju za zadatak razvijanje i promicanje zajedničke metodologije za upravljanje kulturnim resursima. U tom procesu, a u okviru pilot područja, trebali bi sudjelovati svi akteri koji su u vezi s kulturom i turizmom. Primjerice, to su lokalna kulturno-umjetnička društva, vlasnici etno-kuća, predstavnici državnih muzeja i galerija, vlasnici malih muzejskih postavki, turističke organizacije, turističke agencije i brojni drugi subjekti. Da pojednostavim, brojni kulturni resursi – spomenici kulture, povijesni značajni objekti, materijalna i nematerijalna baština, imaju veći potencijal nego što nam se to trenutačno čini. Naše metodologije inzistiraju na njihovoj boljoj promidžbi i prezentaciji u okviru turizma. To bi djelomice moglo utjecati na stvaranje novog smisla u životu ruralnih krajolika, a dobro znamo kako je smisao života na selu poljuljan bremenom teškoga života i ekonomske krize.  

 

HR: Pilot područja za provođenje ovog projekta u Srbiji su područja općina Sombor i Apatin. Što ih je dovelo u tu poziciju?

 

Srbija ima jako puno izvornih i očuvanih ruralnih krajolika, koji mogu biti predmet istraživanja ovog i sličnih projekata. Ipak, morali smo se odlučiti za jedan. Prijedlog da to budu općine Sombor i Apatin predložila je profesorica Đorđević, a mi ostali članovi tima to smo podržali. U zemljopisnom smislu prostor tih dviju općina je poseban, baš da ne kažem jedinstven. Njegova priroda je obilježena Dunavom. Za sve nas na ovim prostorima to je posebno značajna rijeka. U društvenom i kulturnom smislu na ovom prostoru obitavaju brojni narodi, pa tako imamo mogućnost istraživanja više zajednica. Konačno, desetljećima se ovdje govori o razvoju turizma koji još uvijek nije dao svoje prave rezultate, dapače. Kako se može vidjeti, ovdje je na jednom mjestu prisutan veći broj istraživačkih izazova.