Kultura
26.06.2013
NE za Nacu Zelića
Slučaj ili kontinuitet?
Ne – bunjevačkom Hrvatu!
Odluka o dodjeli zvanja »Počasni građanin« bez dovoljno glasova »za« tijekom zasjedanja subotičke gradske Skupštine
Odluka o dodjeli zvanja »Počasni građanin« nije usvojena prošloga tjedna na sjednici subotičke Skupštine Grada, jer odluku da se to zvanje dodijeli diplomiranom pravniku u mirovini i kulturnom pregaocu Naci Zeliću, kao i da se posthumno dodijeli književniku i filozofu Radomiru Konstantinoviću, nije naišla na potporu vijećnika bunjevačkih stranaka, a kako je izneseno na konferenciji za tisak Bunjevačkog nacionalnog vijeća, potporu su im dali i vijećnici SNS-a, SPS-a i DSS-a.
A što je bilo obrazloženje za neprihvatanje odluke, kada je u pitanju kandidat Naco Zelić? Predsjednik Bunjevačkog nacionalnog vijeća Branko Pokornić je »obrazložio« da se u u odluci ne mogu naći termini »bunjevački Hrvati«, čime se navodno negira postojanje bunjevačke nacionalne zajednice.
Pokušaj diskvalifikacije
U razgovoru s književnikom Milovanom Mikovićem, logično je uslijedilo prvo pitanje – prolazi li takva vrsta diskvalifikacije po nacionalnoj osnovi, a prema recepturi ovdašnjih komunista iz 70-ih godina, u suvremenoj Europi?
»Razna malokalibarska ideološka streljiva kojega su se latili još na izborima, od naroda birani pojedini ugledni njegovi predstavnici, u pokušaju diskvalifikacije jednog sugrađanina, u Europi, kamo su uz stranačke vođe nagrnuli i netom unovačeni vojnici stranaka, takva vrsta rabote s takvim streljivom baš i nije na velikoj cijeni. Štoviše, moglo bi se reći – ta vrsta malokalibarske pameti nikada nije ni bila prihvaćena kao nešto za čim bi posegnuli ljudi koji drže do sebe, pa ni u slučaju kada se treba ocrniti ne samo 'bezvrijedno piskaralo', već i opasno 'piskaralo'.
Rad, i time i ime Nace Zelića neraskidivo je vezano za Suboticu, jer je pridonio da Subotica bude još poznatija po autentičnim kulturnim značajkama, ali ruho politike je za mnoge privlačno, što je očigledno iz riječi onih koji su diskutirali na sjednici, a Milovan Miković bez okolišanja kaže kako je po svemu sudeći »grijeh« Nace Zalića što »drži da Bunjevci nisu narod, budući da mu je dobro poznato kako za to ne postoji niti jedan relevantan znanstveni dokaz, ali takvi u nasilju ogrezli politički pokušaji asimilacije datiraju od 1868., iz vremena Hrvatsko-ugarske nagodbe, čije su asimilacijske nakane preuzele pojedine političke stranke nakon 1918., a zatim i politička praksa Miloševića i Šešelja tijekom devedesetih«.
Politički i asimilacijski apetiti
U daljnjem tijeku razgovora, Milovan Miković naglašava kako Naco Zalić i te kako dobro zna da su Bunjevci uvijek bili katolici, a da su se od vremena nacionalnog, ilirskog preporoda kroz cijelu svoju povijest deklarirali kao dio hrvatskog narodnog korpusa.
»I radi toga ne pada mu na pamet zagovarati nešto drugo, što su gonjeni dobro poznatim političkim i asimilacijskim apetitima tvrdili pojedini mađarski i srpski političari u 19. i 20. stoljeću, a evo i sada su se neki u ovome slučaju poduhvatili toga iznošenoga, već i od moljaca dobrim načetog političkog ruha, koje puca po svim šavovima i raspada se pred očima puka. Za razliku od istinskog narodnog ruha koje ima svoje ne samo folklorne, već i pouzdane identifikacijske vrednote i traje do naših dana, a koje je u svojim djelima, suprotstavljajući se svakovrsnom zaboravu, obradio upravo Naco Zalić, čuvajući ga od nestanka. Kao što je i u svojoj knjizi 'Hrvatsko proljeće i bački Hrvati', na dokumentiran i znanstveno verificiran način pokazao kako su sedamdesetih godina 20. stoljeća stradali mnogi koji drže do sebe i činjenica o svome osobnom i narodnom podrijetlu. Što se ponovno, po tko zna koji put, hoće osporiti.«
Zvonko Sarić
Otvoreno pismo
.jpg)
Mariji Kern Solya, predsjednici Skupštini Grada Subotice, svim vijećnicima Skupštine Grada Subotice, članovima Povjerenstva za dodjelu zvanja i nagrada
Mi, dolje potpisani pripadnici hrvatskoga naroda, a bunjevačkoga roda, koji živimo na području Grada Subotice. potaknuti dešavanjima na sjednici Skupštine Grada Subotice 20. lipnja 2013. u povodu donošenja Odluke o dodjeli zvanja Počasni građanin za 2013. godinu, a osobito grubim kršenjem odredaba Poslovnika o radu Skupštine Grada Subotice koje se odnose na odlučivanje, te neprimjerenom diskusijom pojedinih vijećnika zbog nacionalne pripadnosti jednoga ođ predloženih kandidata za zvanje Počasni građanin, koja je podsjećala na retoriku 1990-ih godina, čime se ponovno u javnosti razvija predodžba o Hrvatima kao negativnom činitelju u društvenim odnosima u Srbiji, uz istodoban afirmativni odnos prema Bunjevcima nehrvatima i promotivnu potporu dijela srpske političke elite, kao nastavkom višegodišnjih javnih nastupa u kojima se traži zabrana korištenja bunjevačkoga imena onim pripadnicima bunjevačke subetničke skupine koji se smatraju integralnim dijelom hrvatskoga naroda, pri čemu su diskusiju predvodili članovi političke stranke čiji je predsjednik, samo dan kasnije, kao dopredsjednik Vlade Republike Srbije, s ministricom vanjskih poslova Republike Hrvatske potvrdio nastavak suradnje i daljnji razvoj odnosa između dvije države i dvaju naroda te čvrsto obećao skoro rješenje najvažnijih manjinskih prava Hrvata u Srbiji, ne dovodeći pri tome u pitanje pravo na slobodno izjašnjavanje nacionalne pripadnosti svakoga pojedinca, što podrazumijeva i puno civilizacijsko, međunarodno zajamčeno i ustavno pravo koristiti se bunjevačkim imenom kao jednim od regionalnih hrvatskih etnonima i da nitko nema pravo uskratili drugima da se nazivaju bunjevačkim Hrvatima i Hrvatima Bunjevcima, podsjećajući da su se najznamenitiji vojvođanski Bunjevci od konca XIX. stoljeća do danas smatrali pripadnicima hrvatskoga naroda (svećenici Pajo i Ilija Kujundžić, Ivan Petres, Aleksa Kokić, Blaško Rajić, Albe Vidaković, Lajčo Budanović, Ivan Kujundžić i Tomo Vereš, književnici, kulturni i znanstveni djelatnici Antun Gustav Matoš, Matija Evetović. Petar Pekić, Ive Prćić, Josip Vuković Đido, Antun Karagić. Balint Vujkov, Ilija Džinić, akademik Gaja Alaga, Malija Poljaković, Geza Kikič, Ivan Pančić, akademik Mirko Vidaković, Bela Gabrić, Vinko Perčić, Josip Buljovčić, Ante Sekulić. Lazar Merković i mnogi drugi i isticali to svoje mjerenje, zbog čega su bih izloženi progonima državnih vlasti, političkim suđenjima, gubitku uposlenja. utamničenju, pa i fizičkoj likvidaciji
ukazujemo
da se na rečenoj sjednici Skupštine Grada Subotice diskusija o jednome od kandidata za dodjelu zvanja Počasni građanin uopće nije vodila o razlozima zbog kojih je predložen za zvanje, što znači da njegove zasluge za predloženo zvanje jesu neprijeporne, već je predmet rasprave bila isključivo njegova nacionalna pripadnost, što smatramo pokušajem ponovnog političkoga progona u komunističkom maniru s početka 1970-ih i vraćanje nacionalističke retorike iz 1990- ih godina, iako smo mislili da su ta vremena nepovratno iza nas, i
ističemo
da je prilikom primjene odredaba Poslovnika koje se odnose na odlučivanje po odnosnoj točci dnevnog reda došlo do grube povrede Poslovnika, prema kojem se glasovati može jedino »za«, »protiv« i »suzdržan«, te
pozivamo
Predsjednicu Skupštine Grada Subotice i druga nadležna skupština tijela da sukladno rezultatima glasovanja na sjednici Skupštine Grada Subotice 20. lipnja 2013, proglasi usvojenom Odluku o izboru za zvanje Počasni građanin, s 29 glasova za, 19 protiv i 6 suzdržanih.
Predsjednik HNV-a dr. sc. Slaven Bačić, predsjednik DSHV-a dipl. ing. Petar Kuntić, ravnatelj ZKVH-a prof. Tomislav Žigmanov, tajnica HAD-a dipl. occa Ljiljana Dulić-Meszaros, pročelnik izdavačkog odjela Katoličkog instituta za kulturu, povijest i duhovnost »Ivan Antunović« dr. sc. Andrija Anišić, dopredsjednik HKPD »Matija Gubec« Ivica Dulić, predsjednica »Hrvatske čitaonice« Bernadica Ivanković.
