Kolumne

Mnogi su do sada isticali kako prostor bivše SFRJ pati od viška povijesti. Nikad mi baš nije bila jasna ta sintagma, povijest je takva kakva je, ima je toliko koliko je ima, prije bi se reklo da patimo od nepoznavanja, iskrivljavanja i zlouporabe povijesti u dnevnopolitičke svrhe. Neki više, neki manje.

Da je tome tako potvrđuje se i ovih dana – opet povijesni trenuci. Ali, ovoga puta povijesni ne samo za prostore na kojima obitavaju narodi i narodnosti bivše nam SFRJ, već i za EU. Tako bar kažu europski čelnici.  Na početku obraćanja novinarima u Bruxellesu, predsjednik Europske komisije Jose Manuel Barroso i predsjednik Europskog vijeća Herman Van Rompuy istaknuli su kako je petak povijesni dan u EU zbog dviju najvažnijih odluka – prvo što Latvija 1. siječnja 2014. godine postaje 18. zemlja članica eurozone, jer će svoju nacionalnu valutu zamijeniti eurom, i drugo što Hrvatska 1. srpnja ulazi u EU i postaje 28. zemlja članica EU-a. 

Barroso je također, pozdravljajući odluku o otvaranju pregovora sa Srbijom, istaknuo: »To je povijesna odluka. Često koristimo tu riječ, ali je ovo doista povijesna odluka, jer ne smijemo zaboraviti što se ne tako davno događalo u tom dijelu Europe. Na Balkanu je bio rat, a sada počinjemo pristupne pregovore sa Srbijom.« Van Rompuy je pak u Beogradu istaknuo kako je ovo povijesni trenutak za Balkan i zato što su veliki korak u europskim integracijama napravili Srbija i Kosovo. U istoj je maniri i europski komesar za proširenje Štefan Fule potvrdio kako nam se »dogodila povijest«. Kazao je kako će 28. lipnja 2013. godine ući u povijesne knjige kao dan kada je Srbija započela pristupne pregovore s EU. Imajući u vidu blisku povijest regije i aktera koji danas »uvode« Srbiju u EU, nesumnjivo je tako.

Hrvatska je postala dvadeset i osmom članicom Europske Unije. Proslavi su prisustvovali brojni uzvanici, bilo je svečano i lijepo, nazočili su joj i predsjednik i premijer Srbije Tomislav Nikolić i i Ivica Dačić. Još jedan povijesni trenutak. Slavlje je brzo prošlo, život ide dalje. Kruna je to teških reformi koje je provodila Hrvatska proteklih godina, raznih uvjetovanja i pritisaka, ne uvijek na zadovoljstvo svih. 

Srbiju to tek čeka, Europsko vijeće još treba potvrditi pregovarački okvir, a Srbija mora nastaviti napore za normalizaciju odnosa s Prištinom i svim drugim susjedima i nastaviti reforme prije svega u području vladavine prava i borbe protiv korupcije. U toj su košari i manjinska prava i u skladu s time i velika očekivanja. Da završimo u istome tonu, ovo je povijesni trenutak i za manjine u Srbiji. Konačno će na provjeru doći dugo ponavljana rečenica kako su u Srbiji manjinska prava daleko iznad europskih standarda. 

J. D.