Kolumne
11.07.2013
Građani koji žive u Srbiji
Prošloga je tjedna održana javna rasprava o ocjeni ustavnosti četrnaest odredaba Zakona o nacionalnim vijećima nacionalnih manjina. Jedan dio inicijatora ocjene ustavnosti tvrdi kako pojedine odredbe ovoga zakona uskraćuju nacionalna prava pripadnika nacionalnih manjina, dok drugi smatraju kako zakonska rješenja narušavaju ustavna načela.
Više je inicijatora ocjene ustavnosti i zastupnika izmjena postojećeg zakona koji regulira nacionalno-manjinsku samoupravu i različite su i argumentacije i razlozi. Među njima je i urednik »Nove srpske političke misli« Đorđe Vukadinović, koji je, inače, bio na listi za narodnog zastupnika jedne manjinske političke stranke. Ipak, on ne tvrdi kako su pojedina prava pripadnika nacionalnih manjina uskraćena ovim zakonom (kako bi se to možda očekivalo) već upravo suprotno – smatra da zakonska rješenja o nacionalnim vijećima nadilaze okvire samouprave i narušavaju načela Ustava.
Interesantna pozicija, a interesantna je i argumentacija, barem ona koju su prenijeli mediji.
Prema Vukadinoviću, nacionalna vijeća nacionalnih manjina, kako je to definirano zakonom, narušavaju zasnovanost Srbije na vladavini prava u uvjetima građanske demokracije, jer tim tijelima, »koja predstavljaju etnose a ne građane«, prenosi široke i nedovoljno specificirane ovlasti.
Samo da podsjetimo, Republika Srbija je definirana kao »država srpskog naroda i svih građana koji u njoj žive, zasnovana na vladavini prava i socijalnoj pravdi, načelima građanske demokracije, ljudskim i manjinskim pravima i slobodama i pripadnosti europskim principima i vrijednostima«. (Ustav Republike Srbije, članak prvi). Kako bi i »građani koji u njoj žive«, a nisu Srbi, ostvarivali prava na samoupravu u kulturi, obrazovanju, obavještavanju i službenoj uporabi jezika i pisma, država je donijela Zakon o nacionalnim vijećima nacionalnih manjina. Dakle, donijela je zakon jer uvažava činjenicu da pokraj građana – pripadnika srpskog naroda u državi Srbiji žive i oni koji jesu građani Srbije, ali nisu pripadnici srpskog naroda – iz čega logično slijedi da su (u velikom broju slučajeva) pripadnici nekog drugoga naroda ili etnosa. Nesumnjivo da postojeći zakon ima manjkavosti, međutim premda nacionalna vijeća zastupaju, ili bi barem trebala zastupati, interese određene nacionalne mnajine, svaku nacionalnu manjinu čine upravo građani Srbije. Tko bi drugi?
J. D.
