Intervju

HR: Ima li nešto što je generalno gledajući zajedničko svim analiziranim prostorima i zajednicama?

Analizirali smo medije i programe na jezicima manjina u četiri države – uz Srbiju, tu su bile Bosna i Hercegovina, Makedonija i Crna Gora. Iako ove četiri zemlje imaju raznolika iskustva kada je informiranje na jezicima manjina u pitanju uočili smo i dosta sličnosti. U njihovom izvještavanju dominira promotivna nota, što je u skladu s misijom manjinskih medija da uz informiranje ujedno i očuvaju jezički, kulturološki, etnički, nacionalni, pa i religijski identitet vlastite grupe. Problemi kadrovske i financijske prirode također su zajednički za sve, negdje je to izraženije, posebice u BiH. Ekonomska kriza je značajno utjecala na rad medija, i od 2009. godine svi mediji postaju u značajnoj mjeri politički ovisni jer im oslabljeno tržište ne može osigurati dovoljno za opstanak. To rađa nove ovisnosti, a kod medija manjina to je osobito izraženo – financijska ovisnost od proračuna, odnosno donatorskog novca, i različite forme etno-političkog klijentelizma i utjecaja manjinskih elita na rad i uređivanje utjecajnih manjinskih medija. Manjinske elite generalno vide medije manjina i kao sredstvo promoviranja eksluzivnih političkih stavova, gdje se zanemaruju pluralizam mišljenja i stavova unutar same zajednice. To je pokazalo i istraživanje Novosadske novinarske škole iz svibnja 2012. godine, u kojem smo i mi sudjelovali analizirajući programe i sadržaje manjinskih medija u tijeku predizborne kampanje u Srbiji.