Intervju

Razgovor vodila: Mila Horvat

Pokrajinski tajnik za međuregionalnu suradnju i lokalnu samoupravu Branislav Bugarski jedan je od ljudi koji imaju viziju Vojvodine kao moderne europske regije koja će svoju konkurentnost moći predstaviti u Europi. U tom cilju nedavno je organizirana i konferencija naziva »4 motora u okviru EU strategije za Dunavsku regiju«, a čiji je domaćin bila Vlada AP.

HR: Kakva su bila očekivanja i kakvi su dojmovi nakon održane konferencije?

Ove četiri regije imaju vrlo ozbiljnu polaznu osnovu. One imaju ozbiljne ekonomije, a o tome svjedoči i to da te četiri regije skupa imaju 1.100.000.000 eura bruto društvenog proizvoda. Ovdje ću povući paralelu s Republikom Srbijom, koja trenutačno ima 30 milijardi bruto društveni proizvod, gdje možemo vidjeti koliki je to disparitet u ekonomskom razvitku. Najjača od njih Baden-Württemberg – ima trinaest puta veći društveni proizvod nego što je to slučaj u Srbiji. Ideja ove konferencije bila je skupa s Baden-Württembergom približiti tim regijama prostor u kome živimo. Mislim da smo u Vladi APV napravili odličan potez kada smo krenuli još 2011. godine dogovarati taj skup i on je u svom punom obujmu i sjaju održan od 1. do 3. srpnja. Dunavska strategija je bila jedna od tema, ali i europska politika, odnosno politika regije u Europi bila je važna tema. Imali smo goste iz Osječko-baranjske i Vukovarsko-srijemske županije, iz mađarskih županija Bács-Kiskun, Csongrád i Baranja i iz rumunjskih županija Timiş i Caraș-Severin, dakle one koje se praktički graniče s Vojvodinom bile su s nama tog dana u Novom Sadu, što nam je bilo veoma važno, da se vidimo i razgovaramo na političkoj razini. Istodobno su se održavale i radionice gdje su se susreli gospodarstvenici. Imali smo i radionice gdje su se susreli ljudi koji pišu projekte prekogranične suradnje, kao i radionice čija je tema bila vezana za klastere, klasterizaciju, društvo zasnovano na znanju, bili su tu ljudi s fakulteta, odnosno sveučilišta, i oni koji se bave obnovljivim izvorima energije. To je bio veoma uspješan projekt i konferencija i sada već planiramo sljedeće korake.

HR: Spomenuli ste kako se na konferenciji razgovaralo o Dunavskoj strategiji. Kakva su vaša očekivanja za Vojvodinu i postoje li planovi na izradi strategije međunarodne suradnje?

Anchor Trenutačno su u izradi dvije strategije koje su po mom mišljenju veoma važne za buduće funkcioniranje Vojvodine – strategija međuregionalne suradnje, gdje ćemo se pokušati osvrnuti na ono što su naši glavni ciljevi u komuniciranju u regijama i strategija razvitka APV, i naravno strategija razvitka 45 gradova i općina koje moraju biti gotove do 1. siječnja 2014. godine. Tih 46 dokumenata trebaju nam dati osnovu za rad u okviru Dunavske strategije. Što se same Dunavske strategije tiče još nije donesena odluka kako će izgledati financijski plan, koliko će sredstava biti na raspolaganju, za sada se zna gruba procjena, ne zna se niti koja će biti pravila natječaja, ni kako će uopće biti upravljano tim sredstvima. Siguran sam da će se to u idućim mjesecima rješavati, a onda ćemo sigurno biti konkurentniji i potrudit ćemo se iskoristiti što veći broj ideja kako bismo napravili kvalitetne projekte i povukli sredstva.

HR: Osim ovih strategija postoje li neke mjere koje se poduzimaju za privlačenje investitora i jačanje gospodarstva u Vojvodini i što se događa s ruralnim područjima koja su nekada bila razvijena?

Potrebna je nova politika u smislu sustavnog postavljanja stvari i razlikovanja između ruralne i urbane sredine. Na žalost u tome nismo napravili značajnije iskorake i pitanje je koliko ćemo s ovom nacionalnom Vladom to biti u mogućnosti uraditi. Sigurno je da se razlika mora napraviti i te ruralne sredine moraju dobiti specifičan tretman. I dalje mislim, a vidim da je to velika želja mog kolege Gorana Ješića, da u smislu ruralnog razvitka postavimo nove polazne pozicije, da sredstva kojima raspolažemo ulažemo u infrastrukturu prije svega prehrambene industrije i mislim da to može, bar što se Vojvodine tiče, mnogo značiti za ruralne sredine. Inzistiramo da lokalne samouprave moraju staviti na papir kako one sebe vide u idućih sedam godina, jer će u odnosu na to moći povlačiti sredstva. Do sada nismo koristili instrument planiranja u dovoljnoj mjeri, moramo to promijeniti i biti svjesni da mora postojati crvena nit od ciljeva koji su postavljeni u agendi Europa 2020, preko nacionalnog plana regionalnog razvoja do strategije razvitka Vojvodine, pa do lokalnih strategija razvitka. Ciljevi moraju biti prepoznatljivi.