Intervju

Iako je prosvjed banatskih poljoprivrednika zbog niskih otkupnih cijena žitarica i uljarica napunio puna dva tjedna, teško je očekivati da će se završiti drugačijim rezultatom od onoga koji su prije njih odigrali ratari iz Slavonije i Baranje. Naime, i u Hrvatskoj i u Srbiji, država i otkupljivačko-prerađivačko-trgovački lobiji pokazuju se kao mnogo jači takmaci, kojima u prilog ide i razjedinjenost i nesolidarnost koja vlada među samim poljoprivrednicima. Bivša ministrica poljoprivrede Ivana Dulić-Marković za »Hrvatsku riječ« kaže kako je prosvjed opravdan, ali i konfuzan.

 »Doista podupirem svaki prosvjed kao način borbe za promjene u određenom sektoru. Međutim, ono što je znakovito za ovaj prosvjed je pitanje koliko je pogođen pravi tajming. Drugim riječima, pitanje je da li je sve već kasno pa se poljoprivrednici opet bave posljedicama? S druge strane, dosta je nejasno kome se poljoprivrednici obraćaju: prerađivačima ili državi? Vidjeli smo, primjerice, da su poljoprivrednici razgovarali s ministrom trgovine koji je po opisu posla zadužen za cijene, pri čemu on ne posjeduje niti jedan mehanizam kojim bi na njih mogao utjecati, osim da bude medijator u razgovoru između Vlade i poljoprivrednika« .

 

 

 

 

 

 

HR:  Ipak, poljoprivrednici su uputili konkretne zahtjeve, među kojima je i onaj o razbijanju kartela i sankcioniranju onih koji, zahvaljujući monopolskom položaju, profitiraju na račun tuđega rada.

 

To su problemi koji su prisutni posljednjih 13-14 godina, a koji se pojavljuju nakon razbijanja centralizirane i dolaska tržišne poljoprivrede. Ti problemi dolaze do izražaja u godinama poput ove, kada je rod velik. To je opće poznato, a i sama sam toliko puta pričala i pisala o potrebi konkurencije na razini prerađivača. Međutim, to pitanje ne može se riješiti jednim dekretom Vlade i u kratkom razdobolju, napose sada kada su svi igrači praktično zauzeli svoje mjesto. Stoga mi se čini da se s ovim prosvjedom uveliko zakasnilo. Mislim da je vrijeme kada poljoprivrednici mogu utjecati na takve stvari onda kada je njima dobro. Konkretno, to je bilo u posljednje tri godine kada su cijene poljoprivrednih proizvoda bile visoke i to je bilo idealno vrijeme za pregovore i s Vladom i s otkupljivačima o uspostavi dugoročnih partnerskih odnosa u sektoru i razvoju konkurencije. Također, iako ne znam koliko je poljoprivrednika vidjelo ili je uključeno u izradu Strategije za razvoj poljoprivrede, ali je i to pravi način da se strateški i kroz organizirane akcije i mjere utječe na konkurentnost na razini prerađivača, odnosno da se cijela prerađivačka i otkupna industrija sektorski uzme u obzir i napravi strategija njihove konkurentnosti. Istina, pokrajinski tajnik za poljoprivredu Goran Ješić to je prepoznao i krenuo raditi u tom pravcu, ali čini mi se kako se u samoj Strategiji o tome uopće ne govori, jer nisam vidjela konkretan prijedlog kako da se taj problem riješi. A bez toga sve će ostati na razini političkih prepucavanja ili prosvjeda koji će od države jednostavno biti ignorirani.

 

Zlatko Romić

 

Opširnije u tiskanom izdanju