Intervju

Slaven Španović je mlada nada hrvatskog glumišta, o čemu, uz lijep broj dosad povjerenih mu profesionalnih angažmana, svjedoči i nagrada na lanjskim Nagradama hrvatskog glumišta, koja mu je dodijeljena za najbolje glumačko ostvarenje u klasi do 28 godina. Dvadesetpetogodišnji Španović nagrađen je za ulogu Billyja u popularnoj predstavi »Plemena« u izvedbi kazališta Planet Art iz Zagreba u koprodukciji s Teatrom Exit iz Zagreba. 

No, ova informacija dodatnu težinu dobiva ako se ima u vidu da se radi o mladom glumcu koji je odrastao u Vojvodini, odnosno Srijemskoj Mitrovici. Nakon gimnazije u ovom gradu, u Zagrebu je upisao, a nedavno i diplomirao glumu na Akademiji dramske umjetnosti.

U intervjuu za naš tjednik Španović, među ostalim, govori o svojim dosadašnjim glumačkim iskustvima, poziciji mladih umjetnika, te daljnjim planovima. 

 

 

HR: Za početak, kako ste doživjeli nagradu koja vam je dodijeljena na prestižnim Nagradama hrvatskog glumišta? Što vam ova nagrada znači?

 

Iskreno, jedva sam ju preživio. Možda sam se doimao mirnim, ali bilo je daleko od toga. Pet godina Akademije dramske umjetnosti, godinu i pol dana bavljenja glumom profesionalno, dakle već jedan pristojan broj nastupa pred publikom, kritičarima i ostalima, a mene u životu nije uhvatila veća trema nego na dodjeli nagrada. Za tu večer sam kupio odijelo i sastavio govor u slučaju da dobijem nagradu, ali ništa me nije moglo pripremiti za ono što me čekalo tu večer u zagrebačkom HNK-u. Kamere koje te non-stop snimaju, prijenos uživo, sve te poznate face svuda oko mene, a ja tamo neki klinac prvi put nominiran i u takvom društvu, i još me posjeli u prvi red. Tek tad sam zapravo shvatio što ta nominacija znači. Srce mi je lupalo kao ludo, dlanovi se znojili, a kako nismo bili prva nominacija na redu, stigao sam se preznojiti... Prijateljica i kolegica s moje lijeve strane me pitala što mi je, nikad me nije vidjela takvog, smijala mi se... Meni je isto to sve bilo smiješno, naravno. Malo sam se ohrabrio kad sam začuo pljesak dvorane već na spomen moje nominacije. I onda, kolegica glumica Nataša Janjić otvara onu kuvertu s imenom, diže pogled, približava se mikrofonu – kunem se, sve to mi je trajalo čitavu vječnost! – i izgovara moje ime. 

 

Davor Bašić Palković

 

Opširnije u tiskanom izdanju