Intervju
16.06.2014
Na Svjetskom prvenstvu svaki je susret težak
Koliko stvarno godina ima najpoznatiji hrvatski nogometni trener svih vremena Miroslav Blažević, vjerojatno samo jedino on zna, ali unatoč dobi u kojoj mnogi njegovi vršnjaci vode usporeni umirovljenički život, legendarni Ćiro i dalje dodaje gas. I dodavat će ga, kako sam kaže, sve dok bude živ, živeći svoj vječiti nogometni život. U ozračju Svjetskog nogometnog prvenstva, koje je započelo premijernim susretom između domaćina Brazila i Hrvatske, u razgovoru za Hrvatsku riječ izbornik nekada treće reprezentacije svijeta iznio je neka svoja nogometna i životna razmišljanja u svezi s najvažnijom sporednom stvari na svijetu.
HR: Gospodine Ćiro, nogometna se javnost iznenadila kada ste prije nekoliko mjeseci odlučili prihvatiti poziv Slobode iz Travnika, drugoligaške momčadi iz BiH. Koja vam je bila motivacija zasjesti na klupu vjerojatno najslabije rangirane ekipe u Vašoj dosadašnjoj trenerskoj karijeri?
Sine, moram ti tako kazati, neko vrijeme prije preuzimanja Slobode, na nagovor svog sina sam kupio brod i dva dana sam plovio njime, shvativši trećeg dana kako ću poludjeti od dosade i da nisam ja čovjek za mirovinu. Vratim se u Zagreb, gdje me je zatekao poziv iz Travnika i molba klupskih čelnika da preuzmem Slobodu. Oni su bili prvi, ja sam prihvatio i za nekoliko mjeseci rada uspio sam nadoknaditi minus od pet bodova i Slobodu uvesti u Prvu ligu Bosne i Hercegovine. Na početku se mnogima činilo kako je to nemoguća misija, a mene je to baš privuklo.
Dražen Prćić
Opširnije u tiskanom izdanju
