Intervju
Ivan Stipić: Ako svoja prava ne koristimo, onda je zakon samo papir
U Subotici je praktična primjena Zakona o službenoj uporabi jezika i pisma na visokoj razini
U Subotici je praktična primjena Zakona o službenoj uporabi jezika i pisma na visokoj razini * Inzistiranje samo na službenoj uporabi jezika bez naše svijesti o potrebi svakodnevne, formalne i neformalne komunikacije na hrvatskom jeziku vjerojatno neće donijeti željene rezultate * Predviđeno održavanje edukacije koja ćeimatiza cilj zainteresirane korisnike, dužnosnike i predstavnike hrvatskihudrugai institucija upoznati s pravnom regulativom službene uporabe jezika
Razgovor vodio: Zvonko Sarić
Područje službene uporabe jezika i pisma pokazuje se iznimno bitnim za hrvatsku manjinsku zajednicu, jer se kao slijed ostvarivanja manjinskih prava navezuje na pravo školovanja i informiranja na materinjem jeziku, što uz kulturna postignuća čini osnovu za očuvanje nacionalnog identiteta ovdašnjih Hrvata. S Ivanom Stipićem, članom Izvršnog odbora HNV-a zaduženim za područje službene uporabe jezika i pisma, razgovarali smo o važnosti ostvarivanja ovoga prava, o bitnosti jezične kulture, te o planovima rada u području za koje je resorno zadužen.
HR: Postoji li djelotvorni pravni mehanizam na temelju kojeg jedinice lokalne samouprave u Vojvodini mogu uvoditi jezik i pismo nacionalnih manjina u službenu uporabu?
Službena uporaba jezika regulirana je Zakonom o službenoj uporabi jezika i pisma, kao i Pokrajinskom skupštinskom odlukom o bližem utvrđivanjupojedinih pitanja o službenoj uporabijezika i pisma nacionalnih manjina. Oba dokumenta osiguravaju pravo na uporabujezika, odnosno obvezu lokalne samouprave za poštovanje ovog zakona i skupštinske odluke. Treba naglasiti kako Pokrajinska skupštinska odluka bliže utvrđuje pravila i odgovornosti lokalne samouprave u ovom području. Ova odluka prepoznaje četiri različita slučaja, odnosno situacije na koje se pravo odnosi. Ona propisuje obvezu općine za utvrđivanjem službene uporabe jezika na cijelom teritoriju ukoliko postotak pripadnika nacionalne manjine u ukupnom broju stanovnika dostiže 15 postoprema posljednjem popisu. Drugi je slučaj kada jezik i pismo nisu u uporabi na cijelom teritoriju. Uvodi se u one dijelove, naselja, mjesne zajednice, kada je postotak pripadnika nacionale zajednice u tim dijelovima 25 postoprema posljednjem popisu. Treći je slučaj, kada je postotak pripadnika zajednice manji od 15 posto,a u uporabi je bio jezik manjine prije donošenja Pokrajinske skupštine odluke i tadaon ostaje u službenoj uporabi. Isto tako, statutom općine može se utvrditi službena uporaba jezika za pojedina naselja ili mjesne zajednice ukoliko u njoj živi veći broj pripadnika određene nacionalne manjine. Hrvati u Srbiji, odnosno Vojvodini, ovo pravo ostvaruju na cijelom teritoriju Grada Subotice, dijelu Grada Sombora, u Bačkom Monoštoru i Bačkom Bregu, u dijelu Općine Apatin, u Sonti i dijelu Srijemske Mitrovice u Staroj Binguli.
HR: Kako ocjenjujete rad subotičkih tijela lokalne samouprave po pitanju praktične primjene prava na službenu uporabu jezika nacionalnih manjina?
U Subotici je praktična primjena ovog zakona na visokoj razini. U službenoj uporabi su srpski, hrvatski i mađarski jezik, ćirilično i latinično pismo. Lokalna samouprava već niz godina svojom dobrom organizacijom i angažiranjem stručnih kadrova osigurava prijevode svih akata, rješenja, skupštinskog materijala i svega što službeno izdaje. U Subotici su nazivi gotovo svih ustanova, škola, javnih poduzeća, oznake naseljenih mjesta, ispisani trojezično. Poneki iznimci se dešavaju, na primjer akti javnih poduzeća nisu trojezični, osim u Javnom komunalnom poduzeću »Vodovod i kanalizacija«, ali će se u budućnosti pronaći model i za rješenja ovih nedostataka.
HR: Što zakon propisuje glede izdavanja osobnih isprava?
Zakon o službenoj uporabi jezika u članku 18. predviđa mogućnost izdavanja osobnih isprava dvojezično i na jeziku nacionalne manjine na područjima na kojima je jezik manjine u službenoj uporabi. Naime, članak 9. Zakona o ličnoj karti propisuje da se podaci o prezimenu i imenu upisuju u izvornom obliku, kako su napisani u izvodu iz matične knjige rođenih, dok se imena i prezimena pripadnika nacionalnih manjina paralelno upisuju i po srpskom pravopisu i pismu. Ostali podaci upisuju se na srpskom jeziku, ćiriličnim pismom, i na jeziku i pismu nacionalnih manjina. Zakon o matičnim knjigama u članku 16. kaže da se podaci u matične knjige upisuju na srpskom jeziku, ćiriličnim pismom, dok članak 17. određuje da se osobna imena pripadnika nacionalnih manjina mogu pisati na jeziku i pravopisu pripadnika manjine, što ne isključuje paralelan upis osobnog imena na srpskom jeziku i ćiriličnom pismu.
HR: Postoje li problemi glede raznih obrazaca, koji bi trebali biti pisani na hrvatskom jeziku, a za službenu komunikaciju sa strankama?
S obzirom da je ovo područje regulirano republičkim zakonom i pokrajinskim odlukama, postoje svi preduvjeti da se službena uporaba jezika provodi na svim razinama. Ono što je bitno, jest njihovo provođenje. Za svaku primjenu zakona potrebna su određena sredstva, nova angažiranja, nova znanja. Pa ukoliko se i pojave problemi u provedbi zakona ovo su uglavnom razlozi za eventualne propuste. Ono što bih istaknuo, kao nešto jednako važno samimzakonimai propisima, jest iskazivanje potrebei zahtjeva svakog od nas ovdašnjih Hrvatada koristimopravo na službenu uporabu svog jezika. Konkretno, da zatražimo dokument, obrazac ilirješenje na hrvatskom jeziku. Ukoliko sami ne prepoznamo da je ovo najbitniji dio ove »priče«o jeziku, sami zakoni će postati samo slovo na papiru kaopokazatelji naše nespremnosti da koristimo nešto što nam je omogućeno.
HR: Što konkretno sadrži plan rada resora Izvršnog odbora HNV-a zaduženog za službenu uporabu jezika?
Upravo na spomenutojkonstataciji i činjenici da smo »nova«manjina, koja još mora puno učiti, te na eventualnom neprepoznavanju koristi od ovog prava, koncipiran je i plan rada resora Izvršnog odbora HNV-azaduženog za službenu uporabu jezika. Postojanje zakona i ostalih akata koji uređuju ovo područje, kao i provedeno pravo na službenu uporabu jezika u mjestima i mjesnim zajednicima u kojima su stečeniuvjeti, pruža mogućnost za rad na nastavku, suštinskom dijelu čiji su ciljevi – doći do relevantnih pokazatelja stvarnog stanja, odrediti objektivne pokazatelje uspješnosti provedenih aktivnosti i dobivenog napretka u stvarnom životu, unaprijediti položaj materinjeg jezika ne samo u službenoj već i neslužbenoj uporabi, angažirati i relevantne osobe u lokalnim samoupravama koje na neki način uređuju ova pitanja, zatim pitanje uporabe jezika spustiti na stanje u svakodnevnom životu, te osvijetliti učenicima važnost uporabe jezikai van nastavnog procesa, i na koncu realno procijeniti potrebna sredstva za ostvarenje plana i u edukaciju uključiti što širu populaciju i pokušati uporabu hrvatskog jezika predstaviti kao jedan od temeljnih preduvjeta opstojnosti Hrvata u Vojvodini.
HR: Na koji će se način taj plan rada realizirati?
Procijenjeno je na Odboru za službenu uporabu jezika kako ove ciljeve možemo realizirati kroz nekoliko ključnih segmenata rada. Osnovni segmentirada su planirani kao zasebni projekti u cilju efikasnosti i praćenja rezultata rada. Kao prvo, što se tiče analize stanja, trebautvrditi gdje se i kako provodi Zakon o službenoj uporabi jezika i utvrditi u kojim institucijama sukladno odlukama lokalnih samouprava treba koristiti i na koji način hrvatski jezik, a trebautvrditi i preduvjetemogućnosti korištenja hrvatskog jezika u mjestima gdje to nije slučaj.
Predviđeno je i održavanje edukacije koja ćeimatiza cilj zainteresirane korisnike, dužnosnike i predstavnike hrvatskihudrugai institucija upoznati s pravnom regulativom službene uporabe jezika.Dakle, edukacija će imati za cilj osposobljavanje za prepoznavanje načina realiziranja prava na službenu uporabu hrvatskog jezika na razini grada, općina, mjesnih zajednica, ustanova, uzutvrđivanje mehanizama praćenja ostvarivanja prava. Kroz ovu edukaciju polaznici će se upoznatii s pravnom regulativom koja se odnosi na prava u području obrazovanja na materinjem jeziku, kao i na prava u oblastiinformiranja. Edukacija je planirana u trima središtima: Subotici, Somboru iSrijemskojMitrovici, a realizirat će je tim stručnjaka za ovo područje.
HR: Govoreći o službenoj uporabi jezika, možemo se osvrnuti i na značaj govora na hrvatskom jeziku u svakodnevnom životu. Smatrate li da i tom pitanju treba obratiti stanovitu pozornost?
pravo će druga predviđenaedukacija za cilj imati podizanje svijesti o neophodnosti dijaloga na materinjem jeziku u hrvatskim institucijama i udrugama, osnaživanje polaznika u shvaćanju potrebe govora na hrvatskom jeziku u obiteljima i svakodnevnom životu, kao i prilikomjavnihnastupa, primjerice umedijima. Kroz ovu edukaciji pokušat će seutvrditi koliko odnos postojanja potrebe govora na hrvatskom jeziku u svakodnevnom govoru utječe na potrebe školovanja na hrvatskom jeziku, odnosno upisu učenika u škole koje imaju nastavu na hrvatskom jeziku. Također, pokušat će seosvijetliti značaj govora materinjim jezikom u svakodnevnom životu na ukupni odnos prema vlastitom nacionalnom biću. Edukacija će se isto održati u spomenuta trisredišta, a formirat će se tim stručnjaka za ovu oblast koji će činiti psiholog, sociolog, te predstavnik Pokrajinskog tajništva za obrazovanje. Obje edukacije bit će organizirane na način interaktivnog sudioništva. Ono će se ostvariti kroz radionice, a materijali dobiveni s njih bit će korišteni u analizama praćenja i daljnjeg planiranja rada. Smatram veoma dobrim što planiramo i likovni i literarni natječaj za učenike osnovnih i srednjih škola, čiji će ciljevi biti –produbljivanje znanja o jeziku, neposredno razmišljanje o ostvarivanju prava na školovanje na materinjem jeziku, osvješćivanje značaja govora na materinjem jeziku, skretanje pozornosti na problematiku službene uporabe jezika, prihvaćanjeHNV-a kao institucije koja skrbi o svim Hrvatima u državi.
HR: Je li ured HNV-a »otvoren« i za rješavanje eventualnih problema u ostvarivanju prava na službenu uporabu jezika koji se mogu javiti u pojedinim slučajevima kod pripadnika hrvatske manjinske zajednice?
Jakoje važno da sve eventualne poteškoće u ostvarivanju ovog prava, kao i primjere dobre prakse, oni koji ih imaju, jave uredu HNV-a, kako bismo mogli reagirati i eventualno pojasniti neke nedoumice. Naša je zadaća pružiti najveću moguću podršku pripadnicima hrvatske zajednice u ostvarivanju prava, i naravno obveza koje proistječu iz njih. Cilj ostvarivanja prava na službenu uporabu jezika veoma je zahtjevan, jer podrazumijeva angažiranje gotovo svih. Inzistiranje samo na službenoj uporabi jezika bez naše svijesti o potrebi svakodnevne, formalne i neformalne komunikacije na hrvatskom jeziku vjerojatno neće donijeti željene rezultate.
