Kolumne

Trgovina mandatima i glasovima nije nešto posebno novo. Ona nije strana ni vlasti ni oporbi u demokratskim sustavima. O trgovini mandatima u Skupštini Srbije često se govorilo kao u posljednje vrijeme i u pokrajinskoj Skupštini pa i prigodom rekonstrukcije Vlade AP Vojvodine ili pak prigodom prekomponiranja vlasti na lokalu. »Preletači« su postali već opće mjesto na svim razinama predstavničke vlasti pa ih ima i u nacionalno-manjinskim zajednicama. Općenito birači, na svim razinama, ne gledaju sa simpatijama na »preletače«, ali, čini se, da zastupnici na svim razinama i vijećinici malo haje za to. Često se pretpostavlja da je osnovni motiv za prijelaz iz jedne u drugu opciju novac, međutim, nije uvijek novac taj odlučujući čimbenik za promjenu stranke ili glasovanje suprotno odluci stranke kojoj dotični ili dotična pripada i pod čijim bojama je ušao u neku zastupničko tijelo ili izbornu utrku. Koruptivni mamci mogu biti različiti – funkcije, privilegije, sitni ili veliki ustupci, gledanja kroz prste za manje ili veće prekršaje ili kaznena dijela, navodi dnevni list Danas pišući o ovoj temi. Sugovornici ovoga lista među uzrocima trgovine glasovima i mandatima navode, među ostalim, moralnu nesavršenost ljudi, nekonzistentnost političke vizije i ideologije koja se zastupa, ali i loše stranačko kadriranje. Ovo potonje često na koncu rezultira isključivanjem »preletača« iz političkih stranaka i posljedičnim prepucavanjima po medijima. 

Osim koruptivnih mamaca i nesavršenosti ljudske prirode navode se kao uzroci ovakvih pojava i nedostatak jasne partijske ideologije te nedostatak kaznenih ili političkih sankcija za preletače. Sve u svemu koliko je »krivica« na pojedincima toliko je i u sustavu i karakteru današnjih stranaka i demokratskih institucija.  

A kao dokaz da se manjine ne samogetoiziraju i da ne žive u nekom političkom i socijalnom vakuumu je upravo činjenica da ovakvih pojava ima i među njima. A glede jednog od uzroka »prelijetanja« na koji se, čini mi se, može lakše djelovati nego li na ljudsku prirodu, ako slijedimo gore navedenu listu uzroka, jeste upravo jasnije profiliranje vlastitih ideja i ideologija. A upravo je to zadaća političkih stranaka pa i nacionalno-manjinskih te stajališta kako nacionalno-manjinske stranke ne bi trebale sudjelovati u radu nacionalno-manjinskih vijeća, čini mi se, proturiječe jasnijoj artikulaciji, stabilnijem i uspješnijem radu Vijeća ne ulazeći sada u konkretne slučajeve. Jedini uvjet  je da stranke jasno profiliraju svoje ideologije i da ne budu puka mjesta za afirmaciju i zauzimanje pozicija pojedinaca. U suprotnom, događat će se i dalje ono što se i sada događalo, da pojedinci prelijeću uvijek kada su nezadovoljni dobivenim funkcijama ili kada im netko drugi ponudi više. 

Drugim riječima, stranke u manjinskom životu jesu potrebne uz uvjet da ispunjavaju svoje osnovne funkcije – razvijaju politike i programe, zahtjeve i potrebe zajednice, oblikuju i »pakiraju« u sprovodljive političke alternative i zatim ih uvode u politički proces i na koncu pažljivo regrutiraju i  selektiraju kadrove za mjesta na kojima se donose odluke. 

 

J. D.