Kolumne

Stranke i političari lijeve provenijencije uobičajeno se predstavljaju kao tolerantniji, demokratičniji, miroljubiviji, manje isključivi i sve u svemu »građanskiji« (ma što to značilo) od stranaka desne provenijencije. Pa ipak predsjednički izbori u Republici Hrvatskoj na kojoj je pobijedila kandidatkinja Hrvatske demokratske zajednice Kolinda Grabar-Kitarović pokazali su da takva uopćavanja prije spadaju u domen mitova i predrasuda nego li stvarnih i isključivih obilježja ove ili one strane generalno. Osobito je to pokazala izborna noć i trenutak kada je trebalo čestitati pobjednici. U tome se trenutku predsjednik Republike Hrvatske u proteklom mandatu Ivo Josipović pokazao zaista kao, kratko rečeno, gospodin čovjek i uljudno čestitao pobjednici, kako to i dolikuje. 

Ali kada je riječ o premijeru Hrvatske Zoranu Milanoviću i ministrici vanjskih poslova Vesni Pusić njihove se izjave nikako ne mogu svrstati u tolerantne i miroljubive. Interesantna je bila i rečenica iz izbornog stožera Ive Josipovića kako su »izgubili bitku, ali ne i rat«. Ako se k tomu doda kako je premijer Republike Srbije Aleksandar Vučić čestitao novoizabranoj predsjednici prije nego li je to učinio premijer Republike Hrvatske, onda cijela stvar izgleda još gore i vrlo su to uvjerljivi pokazatelji za mnoge analitičare da kohabitacija  između novoizabrane predsjednice i Vlade RH neće dobro funkcionirati i da će vrlo brzo uslijediti prijevremeni parlamentarni izbori. 

S druge strane ocjene i prognoze odnosa između Hrvatske i Srbije nakon pobjede Kolinde Grabar-Kitarović naginju pozitivnom, malo tko smatra da će se oni pogoršati, a ima i onih koji smatraju da će se oni izborom nove predsjednice i poboljšati ili u najmanju ruku biti pragmatičniji i otvoreniji. 

Tako na primjer profesor Predrag Simić smatra da će nova predsjednica pridonijeti da odnosi Hrvatske sa Srbijom budu pragmatičniji, ali da će Hrvatska istodobno pokušati da bude dalje od Balkana i što bliže Europskoj uniji. Interesantni su bili i komentari prvoga govora novoizabrane predsjednice u srpskim medijima - glavna je »fora« bila kako je predsjednica govoreći o Hrvatima u Srbiji spomenula i Vojvodinu. Za neke je bio to lapsus, a za druge je to bila provokativna i skandalozna izjava. Premijer Vučić na ovu izjavu, kako je rekao lapsus, nije želio reagirati i poručio je da Beograd želi dobru suradnju sa Zagrebom. Poručio je to na zajedničkoj konferenciji nakon sastanka s predsjednikom Republike Srpske Miloradom Dodikom u Beogradu, kada je naglasio stajalište državnog vrha u Beogradu da »sve probleme u BiH treba rješavati mirnim putem i dogovorom svih triju naroda« u čemu će »i Republika Srpska i BiH« imati podršku Srbije. Što na koncu zaključiti, kad se iščitaju razno razna viđenja i tumačenja odaslanih poruka? Kako to da se enitet i država mogu spomenuti u jednoj rečenici, a pokrajina i država ne mogu? Čini se jedino to da se poruke tumače onako kako kome odgovara. Ništa novo, zar ne? 

J. D.