![](/galerija/vesti/sport_sonta_sportas_fotka_br_1_.jpg)
09.03.2015
Sanja travnjak i pištaljku
Odmalena je nastrojena sportski. Dok su se ostale djevojčice iz susjedstva igrale lutkama, Viktoria je s dječacima pikala loptu.
»Vrlo rano sam se upisala u nogometnu školu NK Dinamo. Moje prijateljice su u školskoj sportskoj sekciji upisivale rukomet i odbojku, a ja sam se opredijelila za nogomet. Tu ljubav prema ovom tipično muškom sportu samo mi je učvrstio voditelj i trener Goran Matić. Nogomet je treniralo još nekoliko djevojčica iz mojih generacija, no, kako smo odrastale, odustajale su.
![](/datoteke/images/Vesti/sport sonta sportas fotka br 1.jpg)
Najdulje je ostala moja velika prijateljica Kristina Vulić, vrlo darovita nogometašica. No, pored sve njezine darovitosti, ljubavi prema nogometu i izgrađenih radnih navika, pa što da ne kažem i odlične perspektive, roditelji su joj definitivno zabranili dalje aktivnosti, uz obrazloženje da djevojke u nogometu nemaju što tražiti. Ja sam ostala uporna, a roditelji, majka Jasmina i otac Darko, kad su vidjeli da je nogomet jedino što me osim škole zanima, podržali su me. I dalje su uz mene, ponosni na sve moje uspjehe. Vrlo sam im zahvalna, jer znam koliko novaca izdvajaju iz kućnog proračuna kako bi mi omogućili sudjelovanje u svim nogometnim susretima U – 15 reprezentacije Vojvodine«, kaže Viktoria.
Ivan Andrašić
Opširnije u tiskanom izdanju