Tema

Zaslužujemo bolju infrastrukturu

S tridesetak hladnjača, velikom proizvodnjom voća i povrća, kukuruza, žitarica, brojnim farmama, Tavankut danas doživljava svoj veliki gospodarski razvoj. Unatoč tomu zdravstvena usluga je sve slabija, seoska infrastruktura je neizgrađena ili dotrajala, novih investicija gotovo i da nema, zbog čega su mještani nezadovoljni. U mjesnom uredu pak kažu da su nemoćni pred nečijim »višim« interesima i odlukama.

 

 

Traže bolju zdravstvenu uslugu

 

 

Nezadovoljstvo su Tavankućani iskazali prosvjedujući zbog toga što u njihovo selo pedijatar dolazi samo jedanput tjedno zbog čega je većina roditelja morala prenijeti zdravstvene kartone svoje djece u Dječji dispanzer u Subotici. To je međutim samo dio problema kada je riječ o zdravstvenoj usluzi u ovom naselju kojem gravitira više od 5.000 stanovnika.

»Uskoro nam odlazi zubar, ginekolog dolazi rijetko, laboratorij radi samo jedanput tjedno, a ostalim danima ljudi moraju ići u bolnicu ili po privatnim laboratorijima. To je sudbina i ostalih sela, priča se o zatvaranju ambulante u Maloj Bosni, ukidanju pošte u Maloj Bosni i u Đurđinu. Za mene je nepojmljivo da u 21. stoljeća ne funkcioniraju elementarne stvari u jednoj državi koja teži k Europi. U Zdravstvenom centru stalno dobivamo neka pravdanja da je riječ o odlukama koje stižu s razine Ministarstva zdravlja, ali to nama nije dovoljan odgovor«, kaže Tome Vojnić Mijatov, potpredsjednik Savjeta i član Skupštine mjesne zajednice.

 

U Tavankutu je osamdestih godina sredstvima samodoprinosa stanovnika tri naselja: Gornjeg i Donjeg Tavankuta i Mirgeša, sagrađena suvremena ambulanta koja i danas ispunjava visoke uvjete i standarde. Prije 27 godina ovdje je bio prvi laborant Tavankućanin Josip Petreš, danas predsjednik Skupštine MZ. »U to vrijeme laboratorij je svakodnevno pružao usluge i mještanima Mirgeša, Mišićeva i dijela Male Bosne. Imali smo kola hitne pomoći koja su 24 sata dežurala, dva stomatologa, dječjeg i za odrasle, dva liječnika opće prakse s tim da je jedan stalno bio dežuran i živio je u liječničkom stanu, koji je već godinama prazan. Svakodnevno smo imali pedijatra, redovite vakcinacije djece. Bila je to suvremena ambulanta s dvije ordinacije, stomatološkom ordinacijom, laboratorijem, apotekom i odvojenim dijelom za pedijatriju i ginekološkom ordinacijom. Apsurd je i tragedija do čega smo došli u 21. stoljeću«, kaže Josip Petreš.

 

S. Mamužić

Opširnije u tiskanom izdanju