Kultura

U Subotici predstavljena knjiga Školjka koja govori Miroslava Pendelja

 

Bajka za bivšu djecu

NIU Hrvatska riječ organizirala je prošloga petka, 15. svibnja, u čitaonici Gradske knjižnice u Subotici predstavljanje proznog djela Školjka koja govori Miroslava Pendelja iz Surčina. O knjizi su govorili: Zvonko Sarić, v. d. urednika nakladničke djelatnosti NIU Hrvatska riječ, Davor Bašić Palković, urednik kulturne rubrike tjednika Hrvatska riječ i član Nakladničkog vijeća ove ustanove, a publici se na osoben način predstavio i autor djela. 

Bajka za bivšu djecu, takozvane odrasle – sintagma je kojom autor žanrovski određuje svoje prozno djelo. Glavni lik knjige je školjka koja promatra svijet oko sebe, analizirajući u prvom redu ljudski rod, naše emotivne i duhovne sastavnice, dotičući se mjestimice i vječitih filozofskih pitanja. 

Sarić je istaknuo kako književne večeri trebaju biti susret s autorom, a ova je uistinu to i bila. Pendelj je odgovorima na Sarićeva pitanja i pitanja publike približio čitateljima svoju knjigu iznoseći i svoja pojedina životna stajališta.

»Većina tekstova koje sam napisao nema veze s realnošću. Pola od njih su tekstovi za djecu, a druga polovica su tekstovi za odrasle. To su komedije. I sve to skupa je u dubini neka bajka. Bajka kao metafora za ono što nije stvarno. Da nije bilo '91. godine i rata ja ne bih doživio što sam doživio. Kako nisam imao obitelj problemi su ostali sami sa mnom i ja s njima, a bili su dovoljno veliki da sam shvatio da nešto moram učiniti. Imao sam mali TV u boji sa sobnom antenom, sjećam se da sam ga isključio i odnio u drugu sobu te odlučio da ga nekoliko dana neću gledati, isto tako je bilo i s radijskim emisijama. Treći izvor mog mentalnog zagađenja bile su novine, tako da sam zaobilazio i kioske. Zbog nestašice goriva, u mojoj ulici, inače najbučnijoj u Zemunu vladao je mir. Paradoksalno je što je počeo rat, a u mojoj ulici je bila sve veća tišina. Prvi put sam osjetio unutarnji mir. Odjednom sam počeo pisati kao lud, da bi ostao normalan... Malo po malo ulazio sam u čaroliju pisanja«, pojasnio je Pendelj.

Autor se dotaknuo i svojeg optimističkog pogleda na svijet i život. »Što god mi se ružno dogodilo u ovom našem zajedničkom svijetu koji proizvodi pesimizam, patnju, nezadovoljstvo, iste sekunde odlazim u svoj svijet. Ne mogu bez optimizma i to čuvam kao svoje najveće bogatstvo i najveće oružje«, kaže autor. 

 

J. Dulić Bako