Kolumne

Etika konflikta

 

U situaciji konflikta formira se »etika konflikta« koja omogućuje društvu da se adaptira na ovu situaciju, da preživi razdoblje stresa i da se uspješno bori protiv svojih protivnika, utvrdili su istraživači koji se bave ovom tematikom. Problem nastaje kada unatoč formalnom rješenju konflikta, završetkom rata na ovaj ili onaj način, etika konflikta i dalje živi uslijed čega proces pomirenja postaje nemoguć. Naime, rješavanje konflikta podrazumijeva prije svega završetak oružanih sukoba,  i formalnu uspostavu mira. Oružje više ne »govori«. Ali to ne znači da je došlo i do istinskog razgovora izmđu do jučer suprotstavljenih strana. Pomirenje je, pokazalo se to u mnogim konfliktima u svijetu ali i u slučaju Hrvatske i Srbije mnogo dugotrajniji i teži proces. To je proces koji zahtijeva formiranje odnosa utemeljenih na uzajamnom povjerenju i prihvaćanju, suradnji i uzimanju u obzir potreba i jedne i druge strane. Daniel Bar Tal, istraživač i znanstvenik na polju političke psihologije kaže kako pomirenje zahtijeva promjenu uvjerenja o ciljevima grupe, o protivničkoj grupi, o vlastitoj grupi i o međugrupnim relacijama kako bi se »etika konflikta« transformirala u »etiku mira« i omogućila pomirenje. Ali, mnogi primjeri u svijetu pokazuju kako je ovo ekstremno teško u slučajevima dugotrajnih konflikata. Ljudi u konfliktu percipiraju da su njihovi ciljevi ili interesi suprotstavljeni ciljevima ili interesima druge strane. Mogu to biti teritorije, resursi, trgovina, samoodređenje, religijska prava, kulturalne vrednote i drugo. I još nešto kaže Bar Tal – konflikt postaje realnost za članove društva kada je određena situacija identificirana kao konfliktna od njih samih. Drugim riječima, može se dogoditi da »izbije mir« ali da se suštinski mirnodopski odnosi između suprotstavljenih strana ne uspostave, jer oni i dalje onu drugu stranu percipiraju kao neprijatelja. Zašto razmišljati i pisati o svemu ovome? Neke kolege bi rekle to je suviše teška materija, ljeto je, pišimo o vedrijim temama. Pa čitam, pišem i razmišljam o ovoj temi jer nas realnost i događaji posljednih dana i tjedana naprosto tjeraju na to. Teško je razumjeti kako i zašto proces pomirenja između Srbije i njezinih susjeda nikako da krene dalje od svog početka i kako svaki emotivno zasićen događaj, ponovno razbuktava neprijateljsku retoriku – prema hrvatskom narodu, državi Hrvatskoj pa i hrvatskoj nacionalnoj manjini u Srbiji. Tako je u noći između utorka i srijede (između Dana sjećanja i Dana žalosti u Srbiji) osvanuo veliki grafit ispisan na Hrvatskom domu u Somboru »Oluja je zločin koji traje«. Zašto baš na Hrvatskom domu i koja je poruka ovoga grafita hrvatskoj nacionalnoj manjini u Srbiji? Sigurno nije poruka mira! 

J. D.