Kolumne

Novi broj Hrvatske riječi donosi brojne pojedinosti u svezi s Dužijancom, središnjom proslavom završetka žetelačkih svečanosti bunjevačkih Hrvata, održanom u proteklu nedjelju, 9. kolovoza, u Subotici. Svetom misom u katedrali sv. Terezije Avilske i svečanom povorkom glavnim gradskim ulicama, nakon koje je uslijedila predaja kruha gradonačelniku, još jednom je na najljepši način obilježen lijepi tradicijski običaj svečane zahvale Bogu na još jednom rodu. 

Svi koji su u nedjeljno prijepodne izašli na subotičke ulice i glavni gradski trg mogli su vidjeti i svjedočiti duhovnom i kulturnom bogatstvu naroda koji ove krajeve naseljava već više od pet stotina godina.

Ali mnogo je pripadnika istog tog naroda, potomaka bačkih Hrvata, koji te nedjelje nisu mogli biti u crkvi, u povorci, na trgu...

Nisu, jer su tog 9. kolovoza bili stotinama i tisućama kilometara daleko od Subotice.

Bez obzira što tjelesno nisu mogli nazočiti, u svojim su mislima bili uz sve sudionike ovogodišnje Dužijance, molili skupa s njima, šetali gradskim ulicama i svjedočili trenutku kada bandaš i bandašica svečano predaju prvi kruh od novoga roda žita subotičkom gradskom starješini.

Dužijanca je bila svakom u mislima, ma gdje se u tom trenutku nalazio duž cijele zemaljske kugle, jer ona je dio svih nas. Spoj našega etnosa i duhovnosti bez kojega ne bi opstao tolika stoljeća, oličen u ljepoti tradicijske kulture koju njegujemo kroz sve prateće manifestacije svake Dužijance.

Bilo da se u trenutku središnje proslave nalazimo u Zagrebu, Splitu, Dubrovniku, Londonu, Berlinu, Torontu, Sydneyu, New Yorku ili bilo kom drugom gradu ili državi našega svijeta.

Dužijanca živi i živjet će zauvijek u duhu svih potomaka svoga naroda.

I slavit će se svuda gdje oni žive.

D. P.