Aktualno
14.09.2015
Istraživački novinarski rad ili tendenciozna priča?
Predsjednik Povjerenstva za mlade i pitanja mladih Hrvatskog nacionalnog vijeća Mario Vrselja našao se fokusu medijske pozornosti kada je na internetskim stranicama Građanske Vojvodine Autonomija i Vojvođanskog istraživačko-analitičkog centra Voice 3. rujna objavljen tekst Slučaj Vrselja: Od Nacionalnog stroja do Hrvatskog nacionalnog vijeća, autora Darka Špera, a isti dan u udarnom terminu od 20 sati i 35 minuta na prvom programu RTV Vojvodine emitirana je i polusatna emisija Zovi, samo zovi od istog autora i s istom temom.
OD NACIONALNOG STROJA DO BLEIBURGA
Autor teksta i emisije početak priče o Mariju Vrselji vraća deset godina unatrag na događaje na novosadskom Filozofskom fakultetu kada je, u međuvremenu zabranjena, neonacistička organizacija Nacionalni stroj upala na antifašističku tribinu. Među njima je bio i Vrselja, ali, kako se konstatira i u samoj emisiji, Vrselja nije bio među 15 pripadnika Nacionalnog stroja koji su osuđeni zbog izazivanja nacionalne mržnje i netrpeljivosti ili ugrožavanja sigurnosti posjetitelja tribine. Svoje prisustvo na tribini Vrselja je u već spomenutom tekstu i televizijskoj emisiji obrazložio riječima da je tamo bio kao student povijesti i da je bio spreman izaći iz dvorane kada je ušla grupa za koju je kasnije čuo da je Nacionalni stroj. Kako se dalje navodi, a što je dokumentirano i fotografijom, Vrselja je nekoliko mjeseci kasnije, nazočio i tribini na Filozofskom fakultetu Što je htio Dimitrije Ljotić?
Autor zatim priču o Mariju Vrselji vraća u ovu godinu, točnije u svibanj kada je Vrselja nazočio 70. obljetnici u Bleiburgu. Kako je Vrselja tada napisao na svom Facebook profilu, on je u ime povjerenstva za mladež položio vijenac u ime svih vojvođanskih Hrvata u austrijskom Bleiburgu »u spomen na naše stradale sunarodnike na 70. godišnjicu najveće tragedije u hrvatskoj povijesti«. Nedugo poslije objave na društvenim mrežama o posjetu Bleiburgu, Vrselja je napustio Srbiju. Nakon povratka govorio je u emisiji Zovi, samo zovi. »Spomenuli ste Bleiburg, ali ja bih želio da kažem da je naša mladež položila vijence i na Jasenovcu, a prije nekoliko dana bili smo i na Tjentištu u BiH. Položili smo vijenac i na Sutjesci, tako da je za nas žrtva uvijek žrtva«, kazao je Vrselja. Iako se u tekstu i televizijskoj emisiji o Vrselji govorilo kao o dužnosniku Hrvatskog nacionalnog vijeća i članu Demokratskog saveza vojvođanskih Hrvata izjave čelnika ove dvije hrvatske organizacije nisu dane niti u tekstu objavljenom na internetskom portalu Autonomija niti u televizijskoj emisiji RTV Vojvodine. Dan kasnije izjave su u Dnevniku na hrvatskom jeziku RTV Vojvodine dali ravnatelj Zavoda za kulturu Vojvođanskih Hrvata Tomislav Žigmanov i predsjednik DSHV-a Petar Kuntić, na koje sutradan uslijedilo reagiranje Neovinsnog društva novinara Vojvodine i VOIC-a. »Veoma smo začuđeni tezama predsjednika DSHV-a Petra Kuntića i ravnatelja Zavoda za kulturu vojvođanskih Hrvata Tomislava Žigmanova. Umjesto da se oštro ograde od djelovanja Maria Vrselje, oni pokušavaju vrijedan istraživački rad novinara Darka Špera da relativiziraju i smjeste u dnevno-političke i nacionalističke okvire«, navodi se osim ostalog u priopćenju NDNV-a.
MANIR MILOŠEVIĆEVSKOG VREMENA
Predsjednik stranke Petar Kuntić, nije želio za Hrvatsku riječ dati bilo kakvu izjavu uz obrazloženje da je sve što je imao rekao u izjavi danoj Radio televiziji Vojvodine. A u toj izjavi Kuntić je rekao da je tematika ove emisije odavno rasčišćena u DSHV-u. »Pitanje u vezi gospodina Maria Vrselje moglo se postaviti i prije deset godina, a nije, već upravo sada. S onim što se desilo u emisiji RTV Vojvodine aktualna vlast, ni pokrajinska ni republička, nemaju ništa i mislim da tu temu forsiraju mangupi iz naših hrvatskih redova, koji ne žele dobro ni ovoj postavi HNV-a, a ni izborima u DSHV-u«, kazao je Kuntić, dan poslije objave teksta i emitiranje emisije za dnevnik na hrvatskom jeziku RTV Vojvodine.
»Prvo, Mario Vrselja je zaslužio ne samo osudu već i sankcije zbog jednog dijela svojega, to valja istaknuti, samovoljnog i štetnog djelovanja. Drugo, slučaj Vrselja, osim što je bez većeg razloga sada izvučen iz 'naftalina', novinarskim je manirom miloševićevskoga vremena predstavljen javnosti. Jer, ne čuti drugu stranu – glasove institucije čiji je nižerazredni dužnosnik – u TV emisiji i više je nego nekorektno. Inzistiranje, pak, na njemu kao 'negativnom junaku', a istodobno uopće u javnosti ne govoriti o drugim problemima hrvatske zajednice, na primjer udžbenicima na hrvatskom, ili o određenim postignućima, na primjer o uspjehu Slavena Španovića, osnažuje ionako već veoma negativnu sliku o Hrvatima u Vojvodini u javnosti. Toga bi trebao biti svjestan i autor emisije, kojemu je ovo inače prvi (sic!) novinarski uradak o Hrvatima u Vojvodini! U tom smislu, i više nego čudi nespremnost NDNV-a na javno iznesenu kritiku – pa nisu oni valjda skupina bezgrješnika! – uz zabrinjavajuće prešućivanje elementarnih činjenica iz moje izjave u njihovu priopćenju – ona da je osuda Vrseljina djelovanja iznesena. Na koncu, ali možda i najvažnije – uključivanje u polemiku skrivenih igrača i dojavnika te onih koji su do jučer savjetovali hrvatske diplomate u Subotici o Hrvatima u Vojvodini, a sada su nakon odlaska Dragana Đurića ražalovani, na do sada u kulturi javnog općenja u Hrvata načinom i s tonom koji se ne bi postidjeli ni najservilnije novinarske sluge okrutnih diktatora, vjerojatno najbolje otkriva namjere medijskog tretiranja slučaja Vrselje«, kazao je za Hrvatsku riječ ravnatelj Zavoda za kulturu vojvođanskih Hrvata Tomislav Žigmanov.
Z. Vasiljević
