Intervju
Dragan Rokvić: Idemo malim koracima, ali uvijek naprijed
Duboko sam opredijeljen za to da svaki narod ima potpuno pravo uživati u blagodatima kulture i kao ravnatelj knjižnice trudit ću se da ono pravo koje u gradu imaju srpski ili mađarski čitatelji, imaju i hrvatski čitatelji
Razgovor vodio: Zvonimir Perušić
Gradska knjižnica u Subotici jedna je od najstarijih ustanova kulture u gradu, osnovana je 1890. godine i raspolaže fondom od oko 300.000 knjiga. Matična je to knjižnica za područje Subotice, Bačke Topole i Malog Iđoša, te ima 12 ogranaka. Od prije nešto više od godinu dana na dužnosti ravnatelja Gradske knjižnice u Subotici nalazi se profesor srpskog jezika i književnosti Dragan Rokvić. Svoj je mandat započeo reformama knjižnice koje su, kako sam kaže, trebale biti završene još prije 20 godina.
Povod za razgovor je ovih dana formirani fond lektire na hrvatskom jeziku na Posudbenom odjelu u knjižnici, no početak razgovora ipak posvećujemo povijesti ove značajne ustanove koja je kao javna knjižnica prošle godine obilježila 120 godina djelovanja.
HR: Kada je, kako i u kojim okolnostima osnovana Gradska knjižnica u Subotici?
Subotica je, istini za volju, imala knjižnicu i prije osnivanja Gradske knjižnice i ona se nalazila u sadašnjoj zgradi Gimnazije, a prije toga postojala je knjižnica kod franjevaca. Inicijativu da i Subotica, poput drugih europskih gradova, dobije gradsku javnu knjižnicu pokrenula je koncem XIX. stoljeća skupina intelektualaca na čelu s profesorom Istvánom Iványijem. Među osnivačima i prvim sponzorima bili su i dr. Vince Zomborčević i dr. Isidor Milko. Tradicija ove knjižnice duga je, dakle, 120 godina i danas je jedna od većih i značajnijih u Vojvodini. To potvrđuje i broj naslova u našim zbirkama, a poseban značaj imaju naše stare i rijetke knjige i zavičajna građa.
Nažalost, knjižnica se od svog osnutka više puta selila: prvo je bila u sadašnjoj zgradi Muzičke škole, zatim u Gradskoj kući, onda u Sokolskom domu, a jedno vrijeme čak i u zgradi bivšeg suda. U današnjoj zgradi nalazi se od 1953. godine.
HR: Što je ono što subotičku knjižnicu eventualno izdvaja od drugih u okruženju?
Gradska knjižnica u Subotici nastala je iz nekoliko značajnih zbirki starih i rijetkih knjiga koje su darovali dr. Zomborčević i dr. Milko. Ono što danas imamo kao bogatstvo, kao blago knjižnice, jest šest inkunabula, knjige tiskane prije 1500. godine, a među tim knjigama najznačajnija je Shedelova kronika »Povijest svijeta«, koja se u svjetskim okvirima smatra raritetom.
HR: U redu, to je ukratko o prošlosti. No, kakvi su planovi za budućnost? Živimo u vremenu u kojem nema baš puno onih koji redovito čitaju knjige.
Započeli smo temeljnu i sveobuhvatnu reformu Gradske knjižnice u Subotici smatrajući da i mi Subotičani, poput naših susjeda iz Segedina, Osijeka ili Pečuha, također trebamo imati suvremenu knjižnicu. Knjižnica je mjesto koje se vezuje isključivo uz knjige i čitatelje i naša primarna aktivnost usmjerena je na povećanje broja čitatelja i povećanje broja kupljenih knjiga. Ono što sam u prvoj godini reforme knjižnice smatrao veoma važnim jest uhvatiti informatički korak sa svijetom, odnosno da nam broj elektronički obrađenih knjiga bude u tolikoj mjeri uvećan, da poput ostalih suvremenih knjižnica imamo bar kod čitače, da se sva evidencija vodi na računalu i da putem digitalne knjižnice subotički korisnici mogu pristupiti knjižnicama u recimo Segedinu, Osijeku, Zagrebu i pretraživati njihove kataloge i obrnuto.
Kada sam prije godinu i nešto dana došao na čelo Gradske knjižnice, zatekao sam vrlo zanimljivu situaciju. Broj elektroničkih zapisa knjiga 2009. godine bio je tek 8174, a već 2010. zaposlenici u knjižnici elektronički su obradili 30.124 knjige. Dakle, skoro četiri puta više nego za sve ove godine unazad. Ove ćemo godine u dječji odjel u potpunosti uvesti bar kod čitače. To je jako velik posao, jer riječ je o ukupno preko 300.000 naslova razvrstanih na mađarskom, hrvatskom i srpskom jeziku, te nešto na drugim jezicima. To je posao koji smo trebali, da je bilo pameti i volje, uraditi prije 20 godina. Jer, posao knjižnice je kao i posao države; ono što su Slovenci uradili za šest mjeseci 1990. pa su ušli u EU, mi smo također mogli uraditi jer je to naš fizički posao, a nismo. Pokušavam nadoknaditi to vrijeme, da uhvatimo posljednji kupe posljednjeg vlaka, da se civiliziramo i da imamo suvremenu knjižnicu. Sve što je do nas mi ćemo uraditi, ali tu postoji i dio koji se tiče financija, a čovjek ne može biti menadžer na pustoj livadi.
HR: Spomenuli ste knjige na različitim jezicima. Možete li reći kakav je, otprilike, omjer knjiga po jezicima na kojima su napisane?
Kada je Gradska knjižnica nastajala 95 posto knjiga bilo je na mađarskom jeziku, jedan mali postotak bio je na njemačkom i minimalno na hrvatskom, odnosno srpskom jeziku. Taj se odnos u proteklih 120 godina preokrenuo i sad imamo oko polovice knjiga na mađarskom jeziku, to su mahom stare knjige, a drugu polovicu čine knjige na srpskom i hrvatskom jeziku.
HR: Koliko zapravo knjižnica ima knjiga na hrvatskom jeziku?
Zbog poznatih okolnosti u posljednjih 20 godina, evidentan je manjak knjiga na hrvatskom jeziku. Taj je manjak, nažalost, dramatičan. Tijekom 2010. godine ukupno je kupljeno 3278 knjiga, od toga 2058 na srpskom jeziku, 1038 na mađarskom i 177 na hrvatskom jeziku, te na ostalim jezicima 5 knjiga. S poklon knjigama taj ukupan broj je veći, posebice kad je riječ o knjigama na hrvatskom jeziku, jer smo na dar dobili oko 3500 knjiga, te zahvaljujući Generalnom konzulatu Republike Hrvatske u Subotici, našim prijateljima i svim našim reformskim nastojanjima pokušavamo ovu našu turobnu statistiku vezanu za hrvatsku knjigu preokrenuti i doći do potrebnog balansa.
Duboko sam opredijeljen za to da svaki narod ima potpuno pravo uživati u blagodatima kulture i kao ravnatelj knjižnice trudit ću se da ono pravo koje imaju srpski ili mađarski čitatelji, imaju i hrvatski čitatelji. I točka. Zašto to nije tako bilo ranije i zašto to još ni danas nije slučaj, to je druga priča. Ti balansi još uvijek nisu uspostavljeni, a ja ću se kao ravnatelj truditi da ih uspostavim.
HR: Kakva je vaša suradnja s Generalnim konzulatom Republike Hrvatske u Subotici?
Republika Hrvatska je uistinu puno učinila da pomogne i puno knjiga stiže iz Hrvatske. Zahvaljujući Generalnom konzulatu RH u Subotici i generalnoj konzulici Ljerki Alajbeg uspostavljena je suradnja s Nacionalnom i Sveučilišnom knjižnicom u Zagrebu iz koje je početkom godine započela isporuka donacije 300 knjiga, a očekuje se i potpisivanje sporazuma o suradnji naše dvije institucije. Samo u posljednjih nekoliko mjeseci dobili smo nekoliko stotina knjiga, što je u odnosu na posljednjih 20 godina drastično velik iskorak. Ono što je također važno, to je da smo započeli formiranje fondova na hrvatskom jeziku na posudbenim odjelima. Tako će prvi put u povijesti grada Subotice čitatelji u vitrinama u knjižnici, na posebnim policama imati knjige na hrvatskom jeziku. Osjeća se potreba i želja da se prema standardima koji postoje u suvremenom knjižničarstvu organizira odvojeno i fond na hrvatskom jeziku. Trudimo se da se građani ovog grada hrvatske nacionalnosti, koji plaćaju porez i koji čine suštinu ovoga grada, osjećaju i kao suština kulturne i knjižnične publike. Polako i postupno stvari se mijenjaju na bolje, to još uvijek nije idealno, ali statistika hrvatskih knjiga bit će drugačija i puno bolja. I sada se već vide neki rezultati, izdvojili smo recimo hrvatsku lektiru. Tu su i bestseleri i rječnici, ali sam inzistirao na tome da lektiru i za osnovnu i za srednju školu posebno izdvojimo.
Prošlog je tjedna na Posudbenom odjelu za odrasle Gradske knjižnice u Subotici formiran odvojeni prostor na kojem je postavljena lektira za srednju školu tiskana na hrvatskom jeziku. Knjige su donacija Ministarstva obrazovanja i športa Republike Hrvatske koje je Hrvatska čitaonica proslijedila i darovala Gradskoj knjižnici u Subotici. Ova vrijedna donacija sastavljena je od 65 naslova i oko 600 knjiga. Možda to nije puno, ali je od izuzetnog značaja za obrazovanje na hrvatskom jeziku. Knjige sada češće pristižu i situacija se mijenja. Moguće je da je bilo i nekih objektivnih razloga za tako loše stanje vezano uz hrvatske knjige, jer su se očito prvo morale dogoditi neke stvari na širem planu, da države uspostave prisnije odnose, da se sva ta područja reguliraju, pa da se tek onda sređuju stvari na nižim razinama.
HR: A kakvi su odnosi Gradske knjižnice u Subotici s nacionalnim vijećima nacionalnih manjina?
Odnosi su odlični. Postoji zakonodavni okvir, Gradska knjižnica je otvorena, predstavnici nacionalnih vijeća su bili ovdje, razgovaramo, i to je pozitivan proces i tu nema nikakve dvojbe. Hrvatsko nacionalno vijeće je uputilo zahtjev Ministarstvu kulture Republike Srbije da pri otkupu knjiga, koji radi svake godine, uzme u obzir i knjige na hrvatskom jeziku, koje do sada nisu bile zastupljene obveznim otkupom. I prije izbora nacionalnih vijeća knjižnica je bila otvorena za sva stremljenja. No, kad je hrvatska zajednica u pitanju, moram reći kako je ozbiljan posao pred nama. S obzirom da sebe smatram pripadnikom prvog borbenog reda Subotičana koji smo tu rođeni i vjerojatno ćemo tu i umrijeti, onda sam sujetan i želio bih da onaj dio na koji mogu utjecati, a to je Gradska knjižnica, bude naš ponos i da možemo reći kako smo civilizirani ljudi koji imaju ozbiljnu knjižnicu. Da možemo reći – evo izvolite, imamo hrvatske knjige, izvolite imamo srpske knjige, izvolite imamo mađarske knjige. Ali to ne možemo uraditi instrumentima XIX. stoljeća. Da bismo imali suvremenu knjižnicu moramo imati plan i upravni odbor koji se neće gložiti oko toga pripada li, primjerice, Boza Šarčević hrvatskom identitetu ili bunjevačkom. Jer, ovdje su neka područja još neuređena, odnosi su takvi da mi u svakodnevnoj praksi govorimo o hrvatskom jeziku koji je verificiran i standardiziran, koji ima svoju državnost, povijest i tradiciju, i o bunjevačkom govoru s kojim ne znamo što ćemo. Hoće li on biti standardiziran, kakve su aktivnosti, što je Grgo Peštalić, što su kapetani Sučići, što je Dujo Marković, što su franjevci, što je identitet i što su kultura i civilizacija. To su dramatična i bolna pitanja na koja ni Ante Sekulić nije baš potpuno jasno odgovorio, a da ne kažem neki drugi.
HR: Ugostili ste i nekoliko književnika iz Hrvatske. Hoće li Gradska knjižnica u Subotici nastaviti s tom praksom?
Tijekom prošle godine ugostili smo nekoliko književnika iz Hrvatske, i zahvaljujući kolegici Bernadici Ivanković, koja je agilna i koja puno radi na animaciji, godišnje imamo po dva pisca gosta iz Hrvatske koji tijekom svog boravka od 2 dana obave 7-8 susreta s djecom i mladima koji nastavu pohađaju na hrvatskom jeziku.Imamo doista velike planove i ambicije, ali njihovo ostvarenje ovisit će uglavnom o tome kako ćemo se regionalno ovdje postaviti. U Gradskoj knjižnici u Subotici postoji tradicionalna suradnja sa Somogyi knjižnicom iz Segedina, ta je suradnja počela 1964. Godine, kada su potpisani prvi bilateralni sporazumi između Jugoslavije i Mađarske. Naša je knjižnica dakle pionir i promotor regionalne prekogranične i pogranične suradnje. Surađujemo i s Gradskom i sveučilišnom knjižnicom u Osijeku, doduše ne toliko dugo, ali 1980-ih je bila iznimno kvalitetna suradnja na relaciji Subotica-Sombor-Osijek i tada su i naše knjižnice uspostavile tijesne i čvrste veze i nadamo se da ćemo to u budućnosti još više razvijati.
Nedavno smo završili i predali zajednički IPA projekt s knjižnicom iz Csongrada, iz Mađarske. Našli smo zajedničke okvire za suradnju i prvi smo se put prijavili na IPA natječaj s projektom na temu kulturne razmjene i informatičkog osuvremenjivanja. Za sada još ne znamo hoće li naš projekt proći, ali se nadamo da hoće.
Lektira na hrvatskom jeziku
Na Posudbenom odjelu za odrasle Gradske knjižnice u Subotici formiran je odvojeni prostor na kojem je postavljena lektira za srednju školu tiskana na hrvatskom jeziku. Knjige su donacija Ministarstva obrazovanja i športa Republike Hrvatske koje je Hrvatska čitaonica proslijedila i darovala Gradskoj čitaonici u Subotici. Ova vrijedna donacija, sastavljena od 65 naslova i oko 600 knjiga, od iznimnog je značaja za obrazovanje na hrvatskom jeziku.
