Kolumne

Suficit, deficit, akcize, transferna sredstva, kapitalni projekti termini su kojima kreatori proračuna na različitim nivoima nastoje objasniti kako su i zašto milijarde i milijune dinara rasporedili na određeni način po proračunskim stavkama. Kreatori (oni na vlasti) obično tvrde kako su to uradili na najbolji i jedini mogući način »u ovoj fazi razvoja« dok oporba (na svim nivoima vlasti) po pravilu tvrdi kako je proračun nerealan i problematičan. Za većinu građana pak terminologija i logika planiranja javnih financija uglavnom je nepoznanica. Obične ljude uglavnom zanima samo hoće li im ta logika donijeti poboljšanje ili pogoršanje života. Hoće li značiti povećanje ili smanjenje plaća i mirovina, hoće li donijeti nova radna mjesta ili otpuštanja. 

I same brojke koje se pominju – 997,7 milijardi dinara su planirani prihodi republičkog proračuna, a 1.119,2 rashodi, za većinu smrtnika koji ne poznaju terminologiju i metodologiju planiranja proračuna ne znače mnogo, napose kada smo navikli na baratanje sa sumama koje se kreću u relacijama od nekoliko stotina eura mjesečno (bar kada je riječ o kućnim budžetima). Koncem prošle godine pisali smo o republičkom proračunu, ovu godinu počinjemo s tesktovima o usvajanju pokrajinskog, rebalansu proračuna Hrvatskog nacionalnog vijeća, a pišemo i o pojedinim lokalnim proračunima u Bačkoj i Srijemu. I mada nam te milijarde izgledaju tako daleke da pomenemo, radi usporedbe, kako će  pokrajinski proračun ove godine iznositi 57,8 milijardi dinara, od čega su više od 35 milijardi dinara  transferna sredstva pa u Pokrajini kažu kako realno raspolažu sa svega 11 milijardi dinara. Od 2010. godine ovo je najmanji pokrajinski proračun, jer je te godine bio 60,8 milijardi dinara, u 2011. je iznosio 61,8 milijardi dinara, sljedeće godine je iznosio čak  82,6 milijardi i od tada je konstantno padao do ovogodišnjih 57,8 milijardi dinara. Posljedice ovako malog proračuna odrazit će se u  malom obimu ulaganja u kapitalne projekte, ističu u Pokrajini. Kad je pak riječ o lokalu, iako je intencija Republike da se smanjuju prihodi lokalnim proračunima, jer se smanjuju prihodi od poreza na zaradu, izvorni prihodi za 2016. godinu u Srijemskoj Mitrovici ostali su na razini iz 2015. godine i iznose nešto manje od 2,5 milijarde dinara, u Rumi je 2015. godina bila izuzetno dobra, kažu čelni ljudi i najavljuje se nastavak krupnih investicijskih ulaganja i upošljavanje  još 1.000 ljudi, a i u općinama Šid i Irig najavljuju razvojne projekte i pomake kada su u pitanju uvjeti života građana. U Subotici pak ovogodišnji proračun iznosi blizu 5,8 milijardi dinara, i dok vijećnici iz redova koalicijskih vlasti tvrde kako će iz njega biti osigurano ne samo nesmetano funkcioniranje lokalne samouprave nego i njezin razvitak  oporba smatra kako će se od planiranih projekata odustajati u drugoj polovini godine. 

Kako je 2016. izborna godina ne čudi što »vlast« obećava, a oporba kritizira. A što građanima donosi naredna godina, osim izbora?  Ako je riječ o brojkama, stručnjaci kažu kako boljitka za obične ljude neće biti sve dok rast BDP-a bude manji od kamatnih obveza koje ima Srbija. A kako je vanjski dug Srbije 24 milijarde i taj dug se vraća s kamatama od četiri, do pet posto da bi ljudi zaista živjeli bolje stopa gospodarskog rasta mora biti veća od kamata koje se plaćaju na javni dug. Drugim riječima dugoročno treba stopa rasta od pet-šest posto, a za ovu godinu planirana stopa rasta je 1,75. I laicima je jasno da ta stopa rasta nije dovoljna i da nam ova godina neće bar u ekonomskom smislu biti bolja. No, možda je to samo pitanje motrišta. Naime, predsjednik Savjeta guvernera poručio je kako smo prošli već trećinu reformi i da treba izdržati još samo dvije godine štednje i da će reforme dati rezultat. Pa tko izdrži.

J. D.