Kolumne

»Čisti sukob znači rat, čista suradnja je prava ljubav. Politika je kombinacija jednoga i drugoga«, napisao je Michael Laver, osamdesetih godina prošlog stoljeća. Jedan je to od načina da se opiše što je to politika, pojam o kojemu svi imaju svoj stav i mišljenje čak i onda kada s gnušanjem odbacuju bilo kakvu vlastitu povezanost s njom. Naime, nerijetko se i ne samo u našim krajevima, o politici govori podrugljivim tonom samo kao o djelatnosti kojom se pod krinkom »općeg dobra« i javnog interesa teži za osobnim probitkom. No, čak i oni koji govore kako njih »politika ne zanima« ne mogu od nje pobjeći. Politika je nužna posljedica kolektivnog karaktera ljudskog života, kaže politolog Rod Hague koji ju definira kao aktivnost s pomoću koje skupine donose obvezujuće kolektivne odluke kako bi pomirili razlike među svojim pripadnicima. Drugim riječima politika se uvijek odnosi na neku skupinu, podrazumijeva postojanje različitih stajališta, a zatim i raspravu i uvjeravanja kako bi se došlo do pomirenja tih razlika, političkih odluka i autoritativnih politika koje zatim postaju obvezujuće za njezine pripadnike. 

Vjerojatno ste se zapitali čemu sada ovakav uopćeni uvod u tekstu u kojem naše čitatelje uvodimo u ovaj broj našeg tjednika. Pa upravo zato što politika jeste nit koja povezuje veoma različite tekstove različitih autora u našem tjedniku. Promjena vlasti kako u domicilnoj državi ili matičnoj (kao u ovom slučaju) povod je da se zapitaju različiti sugovornici o tome hoće li se i kako to odraziti na politiku matične države prema svojoj manjini u Srbiji. Činjenica da SDP na izborima nije imao svoju listu za dijasporu i da premijer Milanović nije niti jednom posjetio Hrvate u Srbiji (premda je u nju dolazio) govori o odnosu te vlade prema ovoj zajednici. Kakav će biti odnos budućeg premijera Oreškovića i njegove Vlade prema nama? Dolazi iz dijaspore pa će možda imati više senzibiliteta za Hrvate koji žive izvan Hrvatske. S druge strane, od njega se kao uspješnog menadžera očekuje da će svoju pažnju usmjeriti na gospodarsko jačanje Hrvatske. Hoće li se, ako taj posao uspješno uradi i Hrvatska financijski i gospodarski ojača, veća pažnja i pomoć usmjeriti prema nama i što tu hrvatska zajednica može učiniti – pitanje je za dalja razmišljanja i rasprave. 

Od politike nitko ne može pobjeći (osim ako ste na pustom otoku) pa tako ni ribolovci, koji su uputili  peticiju za zabranu privrednog ribolova na Savi, Dunavu i Tisi. Ne mogu pobjeći ni mladi ni stari, ni oni koji odlaze ni oni koji ostaju u svom kraju i zemlji, ni poljoprivrednici ni zanatlije, ni pripadnici većina ni pripadnici manjina. Političke odluke, zakoni koji se donose i politike koje se provode utječu na sve i svakoga. Pitanje je samo tko dobiva, a tko gubi. I mogu li (i kako) oni koji gube, koji su u manjini, bez resursa i realne moći, utjecati da se stvari preokrenu i u njihovu korist.   

J. D.