Kolumne

Što će donijeti odluka da se održe prijevremeni republički izbori Srbiji, pitanje je koje se ovih dana uveliko razmatra u medijima, domaćim i stranim. Gledajući izvana i iz aspekta interesa vladajuće Srpske napredne stranke odluka je donesena iz čisto pragmatičnih razloga u situaciji kada se današnja oporba, umjesto da očisti svoje redove i time ojača kako je obećala, rascjepkala na niz malih stranaka i lidera. Pravi je to trenutak za vladajuću stranku da se mandat potvrdi i eventualno ojača, a »mangupi u vlastitim redovima« dovedu u red. U takvoj situaciji mnogim glasačima nekada moćne Demokratske stranke se nameće pitanje – za koga glasovati, pa nerijetko čujemo od njih da neće niti izaći na izbore. Za SNS dobro, a za demokraciju loše. 

S druge strane od lidera SNS-a i sadašnjeg premijera čujemo kako ih nije rukovodio stranački interes, nego interes Srbije, a to je da se dobije dodatno vrijeme i smanji otpor prema reformama koje su započete, jer za sada osim tzv. bolnih rezova, smanjivanja plaća i mirovina, zabrana zapošljavanja u javnom sektoru i najave otpuštanja one nisu donijele bolji život većini građana. Što li nas čeka za godinu-dvije, ako su ovi izbori bili nužni? Znači li to da se, ukoliko se nije moglo sačekati s redovitim terminom za izbore za dvije godine, ekonomska situacija neće poboljšati, pa su ovi izbori preventivne prirode – za trenutno najjaču i vladajuću stranku.

Prema mišljenju pojedinih analitičara odluka da se održe prijevremeni izbori može skrenuti pažnju s ključnih pitanja, privremeno usporiti europske integracije, ali i poslati poruku da postoji tendencija jačanja autoritarizma u zemlji. Čuju se, međutim i ocjene da se proces pridruživanja i reforme neće usporiti, ako izborni proces i formiranje Vlade nakon toga bude obavljen u kratkim rokovima. 

Pojedini mediji podsjećaju i kako raspisivanje izvanrednih izbora »ovisno o trenutačnoj situaciji« nije ništa novo u Srbiji i da su takve manevre koristile i prethodne stranke na vlasti. Naime, najavljeni izbori bit će jedanaesti od uspostavljanja višestranačkog sustava u Srbiji 1990. godine i peti izvanredni od demokratskih promjena 2000. godine. To će biti i treći parlamentarni izbori za nešto manje od četiri godine.

A što će to značiti za nacionalne manjine i manjinske stranke? Snažnije manjinske stranke s brojnijom biračkom bazom već su najavile samostalan izlazak. To je učinio Savez vojvođanskih Mađara i započeo razgovore s manjim mađarskim strankama. Demokratski savez Hrvata u Vojvodini već dulje vrijeme inzistira na provedbi bilateralnog sporazuma prema kojemu se hrvatskoj manjini trebaju osigurati predstavnici u svim zastupničkim tijelima od lokala do Narodne skupštine, što se međutim do sada nije osiguralo niti će se to dogoditi na ovim izborima. Neka od tumačenja prethodnih proueropskih stranaka i koalicija na vlasti su bila da stavljanjem predstavnika DSHV-a na njihovu stranačku listu znači da je ugovor ispoštovan. To je imalo za rezultat da je porazom ove stranke i DSHV ostao bez svog zastupnika u Narodnoj skupštini, a zatim i u Pokrajinskoj. 

DSHV je započeo razgovore, prvo sa starim koalicijskim partnerima, što međutim ne isključuje ni razgovore sa svim drugima. Danas kada su (skoro) svi proeuropski orijentirani što nude jedni ili drugi čut ćemo uskoro.

J. D.