08.02.2016
Šturo o Rezoluciji
Rezolucija o izvješću o Srbiji za 2015. godinu, koju je pripremio izvjestitelj Europskog parlamenta za Srbiju David McAllister, a danas kad završavamo ovaj broj našeg tjednika (srijeda) i kad se o njoj raspravlja u Europskom parlamentu, sadrži i dio koji se odnosi na zaštitu prava manjina u Srbiji.
Premda ova rezolucija nije pravno obvezujuća, poruke Rezolucije se pažljivo čitaju u državama kandidatima, jer su dobar pokazatelj na čemu će države članice EU, među njima i susjedne, inzistirati u samim pregovorima, kaže Nebojša Lazarević, direktor Centra za europske politike u Beogradu i član Užeg pregovaračkog tima. Kroz Nacrt rezolucije, a zatim i amandmane pokreće se veliki broj pitanja kao što su loša provedba zakona, dijalog Srbije i Kosova, sloboda medija, kao i pitanje usklađivanja vanjske politike s vanjskom politikom Unije, uključujući i odnos prema Rusiji; nadalje pitanja korupcije, vladavine prava, reforme pravosuđa, medijskih sloboda ali i manjinskih prava.
U većini medija u Srbiji o Rezoluciji je pisano manje-više šturo, uglavnom navodeći općenite poruke Rezolucije koja pozdravlja otvaranje poglavlja i mjere kojima se Srbija priprema za pregovore o članstvu s EU, posebno akcijske planove za poglavlja 23 i 24 o vladavini prava, pravdi i temeljnim slobodama. Uglavnom se navodi i kako se Srbija poziva da nastavi sa sustavnim reformama, da rad sudaca, tužitelja i medija bude oslobođen političkog utjecaja i da pojača napore u borbi protiv organiziranog kriminala. U većini medija se navodi i kako se vlasti potiču da pospješe klimu za investicije, ubrzaju restrukturacije javnih poduzeća, da zakone o državnim poticajima usuglase s pravnom stečevinom EU i tome slično. Pojedini mediji su »ubacili« i po rečenicu o Vojvodini gdje se navodi kako se u Rezoluciji ističe da »kulturna raznolikost Vojvodine doprinosi identitetu Srbije« i naglašava da »autonomija Vojvodine ne može biti dovedena u pitanje, a zakon o sredstvima Vojvodine mora biti usvojen bez odgađanja, kao što predviđa Ustav«. Među rijetkima su pak mediji koji su naveli i da Rezolucija govori i o zaštiti prava manjina. Oni koji su to uradili, riješili su to rečenicom »u Rezoluciji se naglašava potreba bolje zaštite prava manjina«.
Možda je to i bolje, mislim to što se manjine ne pominju, jer kad se pominju uglavnom je to u negativnom ili pozitivnom ali zato folklornom kontekstu. Možda je i bolje, jer od 17 amandmana na stavak o položaju manjina 15 su uložili zastupnici iz nama susjednih zemalja. Na to se u Srbiji do sada nije gledalo dobrim očima, jer se doživljavalo kao da nam susjedi bacaju klipove pod kotače na našem europskom putu. A što je logičnije nego li da Hrvatska, Mađarska, Rumunjska, Bugarska, čiji su sunarodnjaci u Srbiji nacionalne manjine, vode računa o tome kakav im je položaj i što o tome piše u Rezoluciji. Jer cilj Rezolucije jest i da pohvali i ohrabri, ali i da istakne određene realne probleme čijim rješavanjem će svima u ovoj zemlji biti bolje. Ne samo manjinama.
J. D.