14.03.2016
Uvijek sam raspoložen za partiju
Učenik III.h razreda OŠ Matko Vuković u Subotici Andrija Mandić je mladi i talentirani šahist koji je unatoč mlađoj dobi već počeo skretati pozornost na svoj igrački talent. No, osim šaha, trenira i plivanje te ide u I. razred Muzičke škole i ministrant je u Župi. sv. Terezije. Njegov prvi razgovor za sportske stranice Hrvatske riječi započinjemo molbom da nas upozna sa svojom šahovskom pričom:
»Prve korake u šahu sam počeo praviti prije dvije godine, sa 7 godina, a nekoliko mjeseci kasnije sam krenuo u Šah klub Spartak. U biti glavni krivac je bio moj tata Ivan, koji me naučio i uveo u svijet šaha, a u klubu šahovski trener Mirko Mamužić. Možda je to bio i splet nekih okolnosti, ne znam.Tata se u to vrijeme intenzivnije uključio u novoformirani Šah klub HAŠK Zrinski i u našoj kući se sve više igrao šah pa je i mene to privuklo«, otkriva nam Andrija.
Ljepota drevne igre
Od trenutka kada je svladao pravila šahovske igre Andrija je odlučio unaprijediti svoje znanje ove drevne igre, koji mnogi smatraju igrom nad igrama. Šah mu, kako kaže, predstavlja veliko zadovoljstvo i uvijek je spreman za novu partiju.
Treniram u klubu dva puta tjedno, a kod kuće s tatom ili prijateljima. Kada ima neko kućno druženje, često znamo odigrati koju partiju. Ipak, najviše igram s drugarima iz kluba, i radujem se svakom novom susretu.
S obzirom na to, kako je sam rekao, da je njegov tata Ivan glavni krivac za cijelu šahovsku priču nameće se pitanje kako trenutačno za šahovskom pločom stoje senior i junior Mandić
»Da, igram često s tatom. To nam je glavna razonoda u ovim zimskim danima. Naravno, on me još uvijek pobjeđuje. U biti, osim igre, često radimo analizu neke partije, gdje mi on pojašnjava neke postupke i situacije« .
Dražen Prćić
Opširnije u tiskanom izdanju