Kolumne

Kako doći do birača i osvojiti izbore? U američkim priručnicima o tome kako pobijediti na izborima, kampanja od »vrata do vrata« se preporučuje kao najjeftinija i u isto vrijeme najkorisnija. Preporučuje se da izborni stožeri uzmu biračke popise iz lokalnih ureda, krenu od vrata do vrata, poželjno je da i kandidati za visoke funkcije budu skupa s volonterima, da volonteri ponesu sa sobom bilježnice i bilježe tko će za njihove kandidate glasovati ili eventualno postati volonter i da ponesu promotivni materijal među ostalim i table s likom kandidata ili kandidatkinje koje će zamoliti da glasač stavi u svoje dvorište, ukoliko podržava određenog kandidata. 

Možete li zamisliti tako nešto kod nas. Da vaša dvorišta u vrijeme izbora budu ukrašena tablama s likovima raznih kandidata i da to nikome ne smeta? Teško. Naravno, nismo mi Amerika, i ova kampanja kao i neke prethodne pokazuju da predizborne tehnike i prakse koje su ponikle u nekim drugim zemljama, kada se primijene kod nas, nailaze na strahove i otpore. Tako je i s kampanjom »od vrata do vrata«, premda se ona već odomaćila i kod nas i primjenjuju je manje-više sve stranke. Primjenjuju je stranke koje su na vlasti i koje su u oporbi, male i velike. Ipak, mnogim ljudima to smeta. Ne vole kad im netko zakuca na vrata i pita ih za koga će glasovati i ne vole kad njihovo ime netko zapisuje na popise. Otkuda to nepovjerenje? Otkuda strahovi? Prema mišljenju politologa Duška Radosavljevića koje je iznio za naš list strahovi u višenacionalnim sredinama su još i izraženiji, i refleks su devedesetih godina. Zamislimo samo da neki bivši radikal, danas naprednjak, zakuca na vrata Hrvata u Srijemu. Nekog od onih malobrojnih Hrvata koji su ostali ovdje nakon ratnih devedesetih. Zamislite da stranke koje su na vlasti ili one s najvećim utjecajem i manje-više izvjesnom pobjedom pitaju hoćete li glasovati za njih, a vi ste sasvim slučajno zaposleni u javnom sektoru i možda će vaše zaposlenje ovisiti o njima. Svega toga čini se nema u Americi, valjda zato što je tamo privatni biznis dominantan. Kompetitivnost se podrazumijeva, kao i najrazličitije metode dolaženja do kupca, glasača pa i one koje smatramo agresivnim. Drugim riječima politička kultura je drugačija. Kod nas se i danas one stranke koje su na vlasti doživljavaju kao gospodari života običnih smrtnika. Ostaje samo pitanje jesu li stranke toliko jake same po sebi ili im takvu snagu daju upravo strahovi ljudi.

J. D.