Tema

Na Divljem zapadu zemlja se nekada osvajala tako što se doslovce otimala. Otimala se od indijanskih plemena, ali i od drugih koji su željni boljeg života krenuli ka zapadu američkog kontinenta ne bi li za  sebe izborili, ako treba i oružjem, što više boljeg života. Suvišno je reći da je Divlji zapad danas paradigma neuređenog i kaotičnog sustava u kome ne vladaju zakoni već pravo jačeg, bržeg i spretnijeg. Nešto slično dešava se i dvijestotinjak godina kasnije, ali tisućama kilometara dalje od Divljeg zapada, ovdje na bačkim oranicama. Jer kako drugačije nazvati otimačinu (ili kako se to sada kaže uzurpaciju) državne zemlje, koja poslije dobiva i svoje ozakonjenje u vidu Zaključka Vlade Srbije. A taj Zaključak praktički ozakonjuje otimače državnih njiva. Ipak uz jedan uvjet, a to je da plate najam njiva u visini prosječne najamnine unatoč tome što je zakon tu jasan i što kaže da uzurpatori trebaju platiti trostruku najamninu. Tako ispada da su najbolje prošli oni najdrskiji (ili najbolje obaviješteni) koji su bez ikakvog pravnog osnova ušli u njive. Oni koji su čekali dražbu, odnosno zakonski način, da dođu do državnih njiva ispali su, u najmanju ruku – ovce. Ne, to nije Divlji zapad, to je Bačka, Vojvodina i Srbija danas. 

 

 

Kriva brazda

 

Očekivano, u jeku predizbore kampanje slučaj državne zemlje u Somboru upotrijebljen je i zloupotrijebljen u političke svrhe. Ali suština problema je zašto se desilo da po tko zna koji put kasni dražba državnih njiva u Somboru, što je i dovelo do prave hajdučije u atarima Sombora i okolice? Kako se i zašto desilo da se praktički ozakoni otimačina državnih njiva? Što će nam onda Zakon ako njive obrađuje onaj koji ima više hrabrosti i drskosti da bez ikakvog papira zaore brazdu? 

Početak ove priče zapravo seže još u 2006. godinu kada je usvojen Zakon o poljoprivrednom zemljištu koji je poslije pol stoljeća promijenio dotadanju prasku korišćenja državne zemlje bez naknade. Sombor je imao tu (ne)sreću da su oko 7.000 hektara takvih njiva obrađivala dva velika i značajna poljoprivredna kombinata, koja su baš u to vrijeme krenula u postupak privatizacije.

 

Zlata Vasiljević

 

Opširnije u tiskanom izdanju