Kolumne

Ono što vjerojatno mnogi naši čitatelji ne znaju jest da se svako izdanje našega tjednika mora završiti u srijedu, poželjno do 14 sati, zbog zahtjeva od tiskare. Ponekad, osobito u vrijeme političkih trzavica i kriza, to predstavlja otežavajuću okolnost. Što napisati u uvodniku kada se, kao u ovome tjednu, razrješenje krize Vlade u Hrvatskoj očekuje u četvrtak. Mi smo broj završili u srijedu, tjednik će se pojaviti na prodajnim mjestima u petak, a ključni politički događaj u Hrvatskoj se odigrava u četvrtak. S takvim slijedom događaja i veliki mediji teško se nose, prenose  se dnevna događanja, izjave političara i tumačenja analitičara koji, oprezni, ne iznose decidna mišljenja o tome što će se dogoditi sutra. U kojoj mjeri se to dotiče hrvatskih manjina u susjednim zemljama. Dotiče nas se. Jer nisu sve političke opcije jednako senzibilizirane za položaj svojih sunarodnjaka izvan Hrvatske, premda ustavna  obveza o skrbi za Hrvate izvan Hrvatske obvezuje sve podjednako. Iskustvo, međutim, pokazuje da su »desne« opcije spremnije iskazati, makar deklarativnu a i konkretnu potporu svojim sunarodnjacima izvan Hrvatske. Iskustvo govori i da se mukotrpno uspostavljeni kontakti i bliskost s jednom opcijom koja u tom trenutku odlučuje može pokazati preprekom ili otegotnom okolnošću kada se politička volja većine promijeni i u sljedećem mandatu pobijedi druga opcija. Kako izbjeći ovu situaciju i osigurati da se svakom promjenom vlasti u Hrvatskoj stvari ne vraćaju na svoj početak i da se odnosi s državom matičnog naroda ne svode uvijek iznova i iznova, sa svakom novom garniturom, na upoznavanje novoizabranih sa situacijom na terenu u protokolarnim susretima. I da ne bude nakon svakih izbora situacija po principu »Martin u Zagreb, Martin iz Zagreba«, kada izaslanstva hrvatske manjine odlaze »na poklonjenje« i tko zna koji put ponavljaju iste stvari o problemima s kojima se suočavaju Hrvati kao manjina u Srbiji? 

Tijekom prvog posjeta predstojnika Ureda za Hrvate izvan Hrvatske Zvonka Milasa, koji je tu dužnost preuzeo travnja ove godine, a koji je, treba reći, u Srbiju došao dobro upoznat sa »situacijom na terenu«, dobar je savjet upućen predstavnicima hrvatskih institucija. Njegov je prijedlog da se vrlo precizno odrede prioriteti i da se ustanove sustavne veze s određenim institucijama u Hrvatskoj koje ne bi ovisile o  trenutačnim političkim opcijama već bi funkcionirale neovisno o tome tko je na vlasti. Lijepo zvuči, je li to moguće ne znamo ako ne pokušamo. Kada je pak riječ o prioritetima, dobro je znano da je dugi niz godina problem udžbenika bio prioritet. Čini se, ovaj je problem na dobrom putu da se riješi. Problem korištenja svojih prava na školovanje na materinjem jeziku, međutim ostaje. A pomalja se, čuli smo na ovom susretu, drugi prioritet a to je informiranje na hrvatskom jeziku. Radijski programi su ugašeni, neovisne produkcije ne mogu osigurati redovito financiranje a i financiranje Hrvatske riječi je pod znakom pitanja. Što će se događati u budućnosti nitko ne zna. Ostaje da sačekamo formiranje pokrajinske i republičke Vlade i da saznamo kakva nas budućnost čeka. Do tada, čitajte (i kupujte) Hrvatsku riječ.

J. D.