Intervju

Žetvena manifestacija Dužijanca u Subotici počela je još u travnju, a trenutačno je u svojoj intenziviranoj fazi, kada nas do završnice 20. kolovoza gotovo na svakih nekoliko dana očekuje neki program. Protekloga vikenda održana je jedna od najatraktivnijih manifestacija Dužijance – Takmičenje risara, a pred nama je još dosta sadržaja među kojima se svakako ističe središnja proslava Dužijance od 12. do 14. kolovoza. 

Tim povodom razgovarali s Marinkom Piukovićem, direktorom Udruge bunjevačkih Hrvata Dužijanca koja od prije dvije godine organizira ovu manifestaciju. Osim o programu ovogodišnje Dužijance, Piuković govori i o izazovima organiziranja ove manifestacije, kao i o planovima za njezino unaprjeđenje, kako u kontekstu razvoja turističkih potencijala tako i u smislu prezentacije naslijeđa bunjevačkih Hrvata.

 

 

 

HR: Uz brojne druge, dosad su održane dvije veće manifestacije u sklopu Dužijance – Djeca u Dužijanci i Takmičenje risara. Kako ste zadovoljni odzivom publike i drugim aspektima navedenih manifestacija?

Manifestaciju Djeca u Dužijanci organizira HKC Bunjevačko kolo. Žao mi je što zbog nedostatka novca ta manifestacija nije bila održana u središtu grada, jer nije bilo sredstava za rentiranje pozornice, rasvjete i ozvučenja. Ove godine HKC nije dobio sredstava za to, ali mislim da je nastup djece u Bunjevačkom kolu bio dobro priređen. Smatram i da bi radionice za djecu koje su bile prije dvije godine trebalo više intenzivirati. Naime, ove su godine djeca išla na ergelu Kelebija, gdje im je bilo lijepo, ali su izostali sadržaji vezani za Dužijancu, gdje se oni upoznaju s tehnikama pletenja žita, izradom perlica ili nekim igrama koje su zaboravljene. U tom smislu, volio bih da taj izlet iduće godine bude u Đurđin gdje imamo etno-salaš i druge sadržaje koje želimo dugoročno staviti u funkciju održavanja Dužijance. Što se tiče Takmičenje risara ono je prošlo dosta dobro. Natjecanje je održano prvi puta u Đurđinu na parceli koja će biti stalna lokacija te manifestacije. I ove godine smo priredili risarski ručak za sve, odnosno bilo je dovoljno hrane za sve. Zanimljivo je da smo imali i nekoliko turista iz Japana i Ukrajine.  Prateće natjecanje u kuhanju tarane je i ove godine izazvalo veliku pozornost i lijep broj sudionika. Novina je da smo za potrebe natjecanja osigurali domaću taranu koju je proizvela jedna žena s Bikova. Nažalost, nismo uspjeli na najbolji način prezentirati rad na starim poljoprivrednim strojevima, zastajkivali su u radu. Ostaje nam zadatak to dotjerati za iduću godinu.

 

Opširnije u tiskanom izdanju

 

Razgovarao: Davor Bašić Palković