Kolumne

Miroslav Krleža je objavio svoj polemički spis Dijalektički antibarbarus u mjesečniku Pečat davne 1939. Bio je to Krležin pokušaj da se slijepo pokorna partijska disciplina svrgne s prijestolja i izbaci iz prakse lijevog pokreta, kojem je i on pripadao.  Dijalektički antibarbarus je u stvari literarna polemika, ali sa svojim posljedicama politička. Krleža polemizira s netalentiranim piskaralima, koji su u stvari tek vojnici partije s umišljenim književnim ambicijama. Ovim polemičkim djelom Krleža je jasno ustvrdio da se ni jedna ideja ne promiče lošom literaturom.

U doba objavljivanja Dijalektičkog antibarbarusa objavljen je i Krležnin roman Banket u Blitvi I.-II. u kojemu književni junak Niels Nielsen, govoreći o pisanju, kaže i sljedeće: »Ima li uopće kakve koristi od izgovorenih istina? Nema, jer za istinom, kao takvom, već su vijekovima raspisane tjeralice.«

Uz te riječi, pomislim –  treba li nam danas jedan novi Dijalektički antibarbarus, ali kojim bi se polemiziralo s većinom ovdašnjih političara. Počev od njihovih javnih nastupa, skandaloznih izjava; polemiziralo s njihovom praksom i ciljevima, te raspravljalo o činjenici da većina političara neprestano nešto izjavljuje i tvrdi, ali ne dokazuje! Dakle, taj Novi antibarbarus bi morao biti prilično obiman, ali da sada nakratko ostanemo tek kod omalovažavajućih, potcjenjivačkih, agresivnih i svađalačkih izjava.

Znamo tko je među političarima prvak po broju uvredljivih i vulgarnih izjava u posljednjih 26 godina, vicešampionsko mjesto dijele brojni, a ostale istaknute sudionike u natjecanju izrečenih nepristojnih, bahatih i bezobraznih izjava nemoguće je izbrojati. Kada bih počeo takve izjave citirati, one od početka devedesetih, pa do danas, trebale bi mi sve stranice u mnogo budućih brojeva našeg tjednika.

A taman sam pomislio nakon izbora Vlade, hoću reći – završene skupštinske sjednice da će uslijediti bar mala pauza s takvim izjavama, kad eto ti na početku prošlog vikenda Dačića. Ministar vanjskih poslova je presudu Karadžiću, objavljenu prije skoro pet mjeseci, protumačio kao »oslobađajuću presudu Slobodanu Miloševiću«. Potom je počasni predsjednik Dačićevog SPS-a Mrkonjić najavio da će tražiti podizanje spomenika Miloševiću. Onda je počeo rat  priopćenjima i izjavama za medije – je li Milošević ratni zločinac ili nije. Pomislim – hoće li sad trebati napisati i novi Kontejner s pet zvjezdica? Prema političkoj satiri koju je 1999. napisao Dušan Kovačević o čovjeku koji je ponizan građanin, bezrezervno odan režimu Miloševića. Riječ je o siromašnom profesoru koji je izbačen s fakulteta i ostavši bez ičega završio je na kontejneru. Pa ipak, on ne okrivljuje tadašnju Miloševićevu vlast za svoj pad, nego fanatično obožava onoga koji ga je doveo do kontejnera. Dakle, ne bi bio loš ni nov Kontejner s pet zvjezdica, budući da smijeh oslobađa čovjeka. 

A kad smo već kod kontejnera, najavljeno je da će Izvršni bord direktora MMF-a 30. kolovoza donijeti zaključak četvrte i pete revizije koja je završena tijekom posljednjeg posjeta misije MMF-a Beogradu. MMF će i dalje inzistirati na programu štednje, a višedesetljetni svjetski rast ekonomske nejednakosti, strahovito socijalno i ekonomsko raslojavanje će se nastaviti, a građani Srbije nisu izuzetak u toj situaciji. Izgleda da je krajnje vrijeme i za jedan Ekonomski antibarbarus namijenjen moćnicima. Samo tko će ga napisati?

Z. S.