Kolumne

Prošloga tjedna u Budimpešti je održana konferencija na temu brendiranja hrvatskih manjinskih tjednika u Srbiji, Mađarskoj i Austriji. Jedini su to tjednici koji izlaze u nakladi manjinskih samouprava Hrvata koji su autohtone manjine, što nas čini veoma bliskima i sličnima. Međutim, tijekom večere, nakon uspješnog i napornog dana, rekao mi je kolega s HRT-a kako se naša situacija ne može uspoređivati sa situacijom Hrvata u Austriji i Mađarskoj, misleći pri tome da je nama puno teže. Vjerojatno ćemo se svi s time složiti, prije svega zbog toga što su Austrija i Mađarska dobro uređene zemlje, članice EU, ekonomski bogatije, a kad je recimo u pitanju država Mađarska ona (u usporedbi s našom državom) prilično izdašno financira manjinske samouprave na svim razinama (od općina do državne razine) redovito financira i kulturne udruge i medije, država pomaže i financira i prostore za rad, a Hrvati kao i druge manjine imaju i svoga zastupnika (glasnogovornika) u parlamentu. 

Također, prema kazivanju naših sunarodnjaka u tim zemljama nema otvorenog govora mržnje ili uvrjeda na nacionalnoj osnovi, što se u Srbiji nerijetko događa, barem kada su u pitanju Albanci i Hrvati, i to općenito, a ne u pojedinačnim slučajevima.

O ovome posljednjem je govorio novinar Zlatko Romić (čiji tekst donosimo u ovome broju) na temelju praćenja medija posljednjih mjeseci (i godina), vjerojatno niti ne sluteći da će aktualnost njegova teksta već po povratku potvrditi realnost, to jest naslovnica lista Informer koji Hrvate skoro pa niti ne naziva drugim imenom nego »ustaše«. I da stvar bude gora na to nitko ne reagira niti sudstvo, niti stručna i politička javnost, pa čak niti oni koji u svom opisu posla imaju zagovaranje tolerancije, interkulturalnosti, suživota itd.  Možda ne čitaju te »novine« ali ovakve uvrjede i blaćenja cijeloga jednoga naroda mogu zamijetiti i na drugim medijima kada se ovakav tisak svakodnevno prelistava (i reklamira) na vrlo gledanim televizijama. Pa niti onda nema reakcije. Jesmo li se svi skupa na to navikli, i trebamo li se naviknuti i prepustiti sve vremenu? Prema zaštitniku građana Saši Jankoviću, greška je misliti da se čovjek treba naviknuti da ne bi pukao. 

»Ne treba se nikada naviknuti na to, tabloidno linčovanje ne smije nam postati normalna, uobičajena stvar čak i kada je dio vladajućeg sustava i kada ga pravosuđe i regulatorna medijska tijela ne sankcioniraju. Zlo ne prestaje biti zlo zato što je veliko i često. A ništa ne traje vječno, o tome trebaju uvijek razmišljati svi na vlasti i sve ulizice vlasti«, rekao je nedavno na ovu temu zaštitnik građana Saša Janković, u intervjuu za sarajevske Dane.

I na koncu trebamo reći i da smo u nečemu ipak u prednosti u odnosu na Hrvate u Austriji i Mađarskoj – u jezičnoj kompetenciji – jer, čak iako ne govorimo savršeno standardni hrvatski jezik, u svakom slučaju ga savršeno razumijemo i ne prijeti opasnost od potpune nemogućnosti da se mediji na hrvatskom jeziku čitaju kao što to to prijeti hrvatskim medijima u druge dvije zemlje. Također, možemo reći i da smo u prednosti glede sadržajnosti i kvalitete našega tiskanog izdanja, što međutim druga dva tjednika donekle nadoknađuju prisutnošću u novim medijima u čemu mi, kao što smo to iznijeli i na konferenciji – kaskamo. U svakom slučaju, imajući u vidu i sličnosti i razlike složili smo se da zajedničkii možemo učiniti puno više.

J. D.