Kultura

Kada je 6. studenog 1976. godine skupina zaljubljenika u tamburu osnovala Subotički tamburaški orkestar, nitko nije mogao znati koliko će i kako orkestar živjeti i raditi. Sada, kad Subotički tamburaški orkestar slavi 40 godina postojanja i uspješnog rada, može se nabrojiti preko tisuću održanih, većinom cjelovečernjih koncerata, u Novom Sadu, Zrenjaninu, Bečeju, Vrbasu, Beogradu, Zagrebu, Celju, Opatiji, Vinkovcima, Osijeku, Rijeci i drugdje, gostovanja u Mađarskoj, Poljskoj, Rusiji, Rumunjskoj, Njemačkoj, Belgiji, Španjolskoj i Izraelu.

Također, tijekom ovih godina kroz orkestar je prošlo oko 400 članova kojima su tambure, muziciranje, druženja i putovanja ostala u trajnom sjećanju.

Sadašnji orkestar broji 33 člana, a na njegovom čelu je nekadašnja članica orkestra Marijana Marki. Jedna od osobitosti orkestra je da je osim prave tamburaške glazbe rado svirao i djela suvremenih skladatelja, Dubravka Isakova, Zorana Mulića, Miroslava Štatkića, Matije Molcera, Rudolfa Bruccija, Albe Vidakovića. 

 

 

Nočekivana koncepcija

 

 

Svečani koncert u povodu 40 godina Subotičkog tamburaškog orkestra, održan u Velikoj vijećnici Gradske kuće u utorak i srijedu, 25. i 26. listopada, započeo je skladbom Ave Maria Giulija Caccinija u izvedbi solistice Izabele Guzsvány. Prepoznatljivim zvukom i finoćom muziciranja koja izražava veliku dinamičku paletu, artikulacije i ekspresivnosti, naznačen je domet ovog orkestra. Nova i neočekivana koncepcija koncerta, u zanimljivom kolažu je obuhvatila repertoar koji je oslikao svu raznolikost onoga u što se orkestar hrabro i s uspjehom upuštao tijekom godina. 

Pjevači koji su uvijek rado nastupali s orkestrom predstavili su se publici s po dvije pjesme iz svog repertoara. Našle su se tu izvorne bunjevačke pjesme, operne i solističke arije, pjesme s Festivala bunjevački pisama, sevdalinke i evergreeni.  

Marija Kovač je tako izvela bunjevačke pjesme, Majkino ruvo svlači i Odbi se biser grana, Antun Letić Nune se predstavio festivalskom Pismom za mog didu i sevdalinkom Ej ja zagrizoh zeleniku jabuku. Mezzoopranistica Izabela Guzsvány je izvela i ariju Silvije iz operete Grofica Marica Emericha Kalmana, dok je sopranistica Alenka Ponjavić Vojnić razveselila publiku Bizetovom Habanerom i Rossinijevom arijom O mio bambino caro. Pjesmu Da je život pisma lagana i evergreen Sway otpjevala je Antonija Piuković Dulić.

Gotovo dvosatni program donio je i pregršt skladbi na kojima su se virtuoznošću iskazali sadašnji i bivši članovi orkestra. Ivan Jaramazović je na solo basprimu svirao Pargar kolo, a praizvedeno je i nekoliko osobito zanimljivih djela. Na basu se kao solist pokazao Marinko Piuković u skladbi Odeon E. Nazareta, a čelist, Nikola Teskera, oduševio je publiku svojim tehnički dotjeranim, zrelim, bogatim tonom svirajući Asturias Isaaca Albeniza.

Publika nije ostala uskraćena niti za doživljaj tamburaške glazbe suvremenih skladatelja. Impresije II. i III. Rudolfa Bruccija i Grimizni svirači Tihomira Ranogajca u kome su basprimaški dvojac – Ivan Jaramazović i Vladimir Vuković pokazali što znaju samo su dio repertoara suvremenih skladatelja za tamburu.

 

Opširnije u tiskanom izdanju

 

Nela Skenderović