Sport i zabava

Konac godine je vrijeme sumiranja rezultata i vrijednosnog ocjenjivanja postignutog u proteklih 366 dana. Prema našem izboru ovo je četvero sportaša/ica iz četiri vojvođanske sredine koji su svojim vrijednim i marljivim zalaganjem, a napose ostvarenim uspjesima, zavrijedili dodatno biti predstavljeni najširoj javnosti.

 

 

 

SUBOTICA: Leona Rogić, klizačica

 

Najbolja juniorka Srbije

 

»Protekla 2016. godina će mi ostati u najljepšem sjećanju. Ušla sam u nju kao državni prvak u mlađim juniorima, a završavam kao najbolja juniorka Srbije, s osvojenih 6 zlatnih medalja. U dosadašnjoj karijeri sam nastupila na 51 natjecanju i osvojila 31 zlatnu, 5 srebrnih i 3 brončane medalje, a imala sam plasmane u 10 najboljih na natjecanjima Eurokupa. Zadovoljna sam postignutim rezultatima, napretkom i usvajanjem novih elemenata tehnike za protekle dvije godine od kako treniram u Beogradu s trenerkom Milicom Stanković. Iza svega toga stoji ogroman trud, rad i odricanja kako za mene, tako i za moje najbliže«, ističe nova državna prvakinja u juniorskoj konkurenciji, klizačica na ledu Leona Rogić.

»Najmlađa sam juniorka i standardna reprezentativka. Najveći problem je nedostatak leda u Srbiji tijekom ljetnih mjeseci. Ljeto provodim u kampovima u zemljama u okruženju. Cjelokupne pripreme su donijele i rezultate tako da sam već u kolovozu na izbornom natjecanju Klizačkog saveza Srbije izabrana da predstavljam Srbiju na Juniorskom Grand Pri-ju u Sloveniji. Sudjelovanje među 35 najboljih juniorki svijeta je veliko iskustvo za mene i rezultiralo je i duplim akselom, kojeg sam uradila na istom natjecanju. Bila sam jedna od najmlađih klizačica i sigurno jedina iz zemlje koja je sudionik natjecanja, a da nema led. Da, u Beogradu je led postavljen tek koncem rujna i veliki je problem bio gdje se pripremiti za takvo veliko natjecanje, koje se održavalo od 21 rujna. I to smo nekako uspjeli riješiti. Kasnila sam u školsku klupu dva tjedna i pripremala se u Mađarskoj, kod trenera  moje prijateljice Katinke, klizačice iz Debrecina. Dugujem im zbog toga ogromnu zahvalnost. 

U prosincu sam treći put (u tri različite kategorije) osvojila naslov državne prvakinje, ušla sam u izbor za Sportaša godine 2016. u kategoriji juniora Subotice i zauzela 7. mjesto. Pre par dana sam pobjedila na Otvorenom prvenstvu Novog Sada i Kupu Vojvodine u Subotici. Rezultati koje sam ostvarila s prethodnih natjecanja pokazali su da postoje realne šanse da ispunim normu za Svjetsko juniorsko prvenstvo koje će se održati u ožujku 2017. godine u Kini. I to će mi biti cilj u naredna dva mjeseca, što bi bio i najveći uspjeh i želja u mojoj dosadašnjoj karijeri.

Vrijedno radim na više trostrukih skokova i nadam se da će uskoro biti neki i pribilježen na sudačkom papiru. Imam još tri velika međunarodna natjecanja do roka za ispunjenje norme za svjetsko i nadam se i vjerujem u sebe da to mogu postići«, priča Rogić.

 

Dražen Prćić

 

SOMBOR: Gašpar Matarić, veslač

 

Od Neretve do Jaruna

 

Ova godina za veslače HKUD-a Vladimir Nazor bila je najuspšenija. Sažetak sezone govori nam kapetan veslačke ekipe Salašari Somborski HKUD-a Vladimir Nazor Gašpar Matarić: »Na Maratonu lađa na Neretvi, koji se vesla od Metkovića do Ploča, što je dužina od 29 kilometara, osvojili smo 19. mjesto, što je naš najbolji plasman. Tom uspjehu prethodile su brzinske utrke u Opuzenu, gdje smo bili 11. i samim tim smo stekli uvjet za početak iz prvog reda. Pokazalo se da smo to znali iskoristiti na najbolji način. U naš kalendar u ovoj godini upisali smo i nekoliko novih veslačkih utrka, a izdvojio bih onu na Jarunu. Bila je to utrka održana u povodu obilježavanja Dana grada Zagreba. Natjecalo se 14 lađarskih posada s tradicionalnog neretvanskog maratona, pa smo i mi kao sudionici tog maratona pozvani na Jarun. Bio je to poseban doživljaj, stoga nam je plan da i u 2017. godini sudjelujemo. Tim prije što se najavljuje da će utrka na Jarunu naredne godine biti malo drugačija. Trajat će dva dana i, kako najavljuju organizatori, imat će i kvalifikacionu utrku, po uzoru na neretvanski maraton.

Od ove godine veslamo sa svojim parićarom, što je velika prednost, jer ćemo moći i na treninzima vježbati okret, a od uspješnosti i brzine na okretu ovisi u plasmamn na barzinskoj utrci, pa samim i startna pozicija na maratonu na Neretvi. Pripreme za narednu sezonu počet ćemo u travnju. Okosnica ekipe i dalje će biti iskusni stari članovi, a očekujemo da nam se pridruže i neki novi zaljubljenici u veslanje.«

 

Zlata Vasiljević 

 

 

RUMA: Pavle Mišak, sportski radnik

 

Omasovljavanje sekcije

 

 Pavle Mišak veliki dio svog života, posvetio je nogometu. Aktivno je igrao u nogometnom klubu Jedinstvo iz Rume gdje je bio dugogodišnji kapiten i nositelj igre tog tima. U vrijeme dok je igrao za rumski klub ostvario je zapažene rezultate, a u vrijeme najvećeg uspona, zajedno sa svojim klubom, dobijao je brojne plakete i medalje za svoje uspjehe. Klub se u vrijeme dok je Pavle igrao nalazio u novosadskoj srijemskoj ligi, ali i osim toga, Pavle je odlučio znanje i iskustvo u nogometu prenijetie na mlade. Zato se priključio radu HKPD Matija Gubec u Rumi, gdje ubrzo postaje voditelj sportske sekcije. Iz godine u godinu u sekciju su se osim starijih članova, priključivali u sve većem broju i mladi igrači. Ove godine njihov broj je znatno veći u odnosu na prethodne. Taj podatak za Pavla je najveći uspjeh koji je obilježio odlazeću godinu. 

 »Uz sve dosadašnje uspjehe u privatnom životu, a koji se tiču nogometa, ove godine sam najzadovoljniji jer sam uspio okupiti najveći broj mladih u našoj sekciji. Želju koju sam imao nakon završetka svoje karijere u nogometu, da se posvetim mlađim kategorijama i da im pomognem da u životu izađu na pravi put a da tek onda postanu pravi sportaši, uglavnom mi se i ostvarila. Sada sam najsretniji. Uspio sam animirati veliki broj mladih ljudi da dođu i igraju za naše Društvo i drago mi je zbog toga. Turnire koje organiziramo i na koje odlazimo, uglavnom su revijalnog karaktera. Ovogodišnji su obilježili još masovnije okupljanje mladih, a neki od njih su imali i međunarodni karakter, s obzirom na to da smo ugostili i nogometaše iz Tenja (Hrvatske), iz Tenje kod Osijeka. Tako da sam zadovoljan što nam se priključuju i drugi, što nam je i bio cilj. U idućoj godini očekujemo još veće omasovljavanje, kako bi prikupili što više omladine, ali se isto tako nadamo većoj financijskoj potpori Ministarstva sporta, kako bi naše aktivnosti i turnire, podigli na veću razinu i još više se posvetili mladima«, ističe Pavle. 

 

Suzana Darabašić

 

SONTA: Tomislav Matin, karatist

 

 Godine iz snova

 

 Karatist Tomislav Matin, još uvijek aktivni natjecatelj, predsjednik i glavni trener KK Kumite iz Sonte, sportsku godinu je završio na najbolji mogući način. Kao kruna njegovog upornog i napornog rada, od strane Šotokan karate saveza Srbije dodijeljena mu je diploma karate majstora crnog pojasa 4. dan. »Ovo je priznanje za moj dugogodišnji rad. U sonćanskom karateu sam od 1994. godine. Radim uporno, svaki pojas zaslužio sam sustavnim radom na izgrađivanju sebe kao pojedinca, ali i podučavanju djece i mladih ovoj plemenitoj vještini. U godinama kad su već mnogi kimonu rekli zbogom, ja ne odustajem. Karate je specifičan sport, u kojem se forma održava maltene doživotno. Da bi bio vrhunski karatist, majstor, moraš stalno biti u tijeku događanja. Moraš sudjelovati u velikom broju seminara, jer se upravo na njima rade sve novotarije. Tu se rade nove tehnike, nove kate i upravo to je najviše i doprinijelo mojem aktivnom upražnjavanju karatea u ovoj dobi. Još uvijek se aktivno natječem, pa sam tako ove godine osvajao i zlatna odličja. Natjecateljska sezona ove godine je bila vrlo uspješna i za mene i za moje učenike. Osvojili smo, za ovako mali klub veliki broj odličja. Osobno, najdraže mi je zlatno odličje u kategoriji veterana na međunarodnom turniru u Apatinu. Naziv veteran u karateu ne označava, kao u većini ostalih sportova, nekoga tko je okačio opremu na klin. Naprotiv, za napredovanje u majstorskim zvanjima potrebno je, osim kontinuiranog rada, natjecateljskih uspjeha i veliko sportsko i životno iskustvo. Ova diploma Karate saveza Srbije najveće mi je priznanje za sav dosadašnji rad, ali i najveći podsticaj za dalje, jer ovo nije i kraj mojih ambicija. Moram i dalje izgrađivati sebe, ali svoja znanja moram prenositi i na djecu i mlade. Mjerilo mojih uspjeha bit će i njihovi uspjesi na najjačim turnirima. Osobne aktivnosti planiram započeti odmah nakon božićnih i novogodišnjih blagdana, a rad s djecom odmah od svršetka zimskog raspusta. Svakako planiram sudjelovati i na oba predviđena seminara u organizaciji KSS. Želim ići do kraja, odnosno do osvajanja titule majstora crnog pojasa 5. dan i zvanja sensei (učitelj op.aut.). 

 

Ivan Andrašić