Kolumne

Na čelo Aerodroma Nikola Tesla bit će postavljen naprednjak Zoran Babić, prenose srbijanski mediji. Opa! Dobra vijest!? Ili loša vijest!? Ma, pustimo sad ta pitanja o vijestima, pitanja o pojmovima dobroga ili lošeg, ima nešto značajnije. Babić će na čelo Aerodroma doći kao tvorac nove riječi u srpskom jeziku – vazduplohova. Dobro, dobro, imali smo i mi Hrvati zajebancije s jezikom poput helikoptera i zrakomlata. Evo, tek da budem egal s moje strane. Ali! Hajdemo sad u svijet. Donald Trump je položio u Capitolu zakletvu, čime je postao službeno predsjednik SAD-a i ni pet ni šest poručio je kako se njegovim ustoličenjem moć seli u ruke naroda. Pazite sad – njegovim ustoličenjem, pa pravo u ruke naroda. Sreća za narod. A lipo je papa Franjo nedavno upozorio Europljane na populizam i rekao da se ne smiju ponoviti pogreške, to je njegova riječ - »pogreške«, mada baš i nije bila malecna pogreška, dakle pogreška iz tridesetih godina prošlog stoljeća kad se mnoštvo okrenulo »spasiteljima«, kako to kaže papa Franjo, a da bi se riješile ekonomske i političke krize. Pa jel kriziramo? Aha!

»Krize izazivaju strah, uzbunu. Po mojem sudu, najočitiji je primjer europski populizam u Njemačkoj 1933. godine... Ljudi koji su potonuli u krizu tražili su svoje identitete dok nije došao taj karizmatični vođa i obećao im vratiti njihove identitete. Vratio im je iskrivljene identitete i svi znamo što se dogodilo«, rekao je papa Franjo.

Nedostaje li nam u krizna vremena moć rasuđivanja? Trebamo li razgovarati među sobom? Ima li drugog puta? Hoćemo li sad lijevo ili desno, po agendi političkih teorija ili ćemo shvatiti da Isus nije htio biti ovozemeljaski kralj i ni na kraj pameti i duše mu nije padalo praviti svoju političku stranku? I što ćemo sad? Lijevo ili desno po političkom opredjeljenju je uvijek postojalo samo za naivne i sirotinju, a uvijek je postojao samo novac – koji ne pita nikoga! Postojao je, drage moje čitateljice i dragi mogi čitatelji, postojao je i taj novac za Judu.

Budim se i pijem kavu, nisam završio uvodnik, slušam za buđenje Prljavo kazalište, pjesmu Radio Dubrava, ide ovako otpilike: »Sedam je sati ustani, obrij se pa pomoli, partizani i ustaše, bore se za svoje pristaše, u sredini sjediš sam, sjeban mali domobran, štrajkaj, crkni, nestani, ali kruha molit prestani!«

Pitat ću ja vas sada: jeste li platili račune za grijanje, vodu, odnošenje smeća, jeste li nešto kupili svojoj djeci? Pa, kako idu stvari, jeste li obradovali suprugu ili supruga nekom sitnicom? Ako niste, pa gdje su otišli naši životi? Jeste li zaista čuli što kaže svećenik na nedjeljnoj misi? Jeste li pročitali dio neke knjige? Srpskog ili španjolskog pisca.... Volite li zaista nekoga? Ili možda razmišljate tko će biti sljedeći predsjednik Srbije? Države koja nema svoje granice. Ali, hajde da napravimo od ove zemlje dobro mjesto za život. Zvučalo to vama trivijalno ili ne – ali mi to možemo. Ovdje i sada, bez razbijanja glava tko će biti sljedeći predsjednik države. Ili je postalo sve svejedno?

Z. S.