Intervju

 

 

Josipa Ivanković iz Subotice je već dugo prisutna u javnom životu hrvatske zajednice. Bila je aktivna u udrugama (Matica hrvatska Subotica i Pučka kasina 1878.), elektorica na prvim izborima za Hrvatsko nacionalno vijeće 2002. godine, a u posljednja dva saziva je i vijećnica toga tijela. 

Aktivna je i na subotičkoj političkoj sceni. Karijeru je započela u Liberalno-demokratskoj partiji, te bila kandidatkinja te stranke za gradonačelnicu Subotice na izborima 2012. Kao nestranačka osoba, bila je savjetnica gradonačelnika Subotice Modesta Dulića i vijećnica u lokalnom parlamentu. Godine 2016. jedna je od osnivačica Pokreta za građansku Suboticu. Donedavno je bila vijećnica tog pokreta u gradskoj skupštini, kada prelazi u vijećnićku skupinu Aleksandar Vučić – Srbija pobjeđuje, kao i u Srpsku naprednu stranku. 

Ivanković je po struci diplomirana ekonomistica. Također, predsjednica je i Muškog košarkaškog kluba Spartak iz Subotice.

 

Nakon pet godina u strankama i pokretima građanske orijentacije (LDP, Pokret za građansku Suboticu) nedavno ste prešli u jednu nacional-konzervativnu stranku, kako Srpska napredna stranka opisuje svoju orijentaciju. Koji su razlozi Vašeg prelaska u SNS?

 

Ozbiljne odluke koje se tiču svih nas Subotičana, razvitka grada i boljitka građana, mogu se donijeti samo iz pozicije, a ne iz oporbe. Važno je raditi s ljudima koji utječu na donošenje i donose odluke koje se tiču svih nas. To je jedan od razloga mog prelaska u SNS. Budući da na predsjedničkim izborima podržavam kandidata Aleksandra Vučića, a Pokret za građansku Suboticu Sašu Jankovića, bilo mi je logično da se priklonim onima čiji program podržavam. Smatram da je Aleksandar Vučić jedini kandidat za predsjednika koji ono što priča zaista može i uraditi. Glas za njega je jedini način da se započete reforme nastave i da Srbija nastavi sigurnim putem k Europskoj uniji.

 

Izjavili ste da ćete se i kroz angažman u SNS-u boriti za ostvarivanje manjinskih prava Hrvata. Na koji se način SNS bavi manjinskim pravima, koji je Vaš koncept u tom smislu?

Mislim da su ljudska i manjinska prava prioritet u radu svake stranke koja drži do sebe, pa tako i SNS-a. U SNS-u ima članova koji su pripadnici nacionalnih manjina, kako na razini Subotice, tako i čitave Srbije. Na mitingu SNS-a u Subotici jedan od gostiju bio je i predsjednik Saveza vojvođanskih Mađara István Pásztor. Gospodin Vučić je naglasio da je jedan od ciljeva suradnja sa susjedima, što vidimo na dobrom primjeru Mađarske. Po mojem mišljenju, logično je da stranke nacionalnih manjina surađuju s vlašću. Samo na taj način mogu pridonijeti boljitku i razvoju svoje zajednice, odnosno njezinih pripadnika. Primjer suradnje SNS-a i SVM-a je u tom smislu odličan. Slažem se s gospodinom Pásztorom koji je rekao da je povijest za povjesničare i da trebamo zajednički živjeti u sadašnjosti i zajednički graditi budućnost. Mislim da i Hrvati kao zajednica mogu ići u tom smjeru, da pomognemo gospodinu Vučiću da se europski put Srbije i ostvari. Mađarska i Hrvatska su članice Europske unije i važno je da i Srbija to postane.

 

Smatrate li da kroz rad u subotičkom parlamentu, kao članica vijećničke skupine okupljene oko SNS-a, možete pomoći u rješavanju otvorenih pitanja koje Hrvati imaju?

Ja sam u subotičkom parlamentu od svog prvog mandata sebe prikazivala kao Hrvaticu. Moj nacionalni identitet je dio mene i to nikad nisam skrivala. Smatram da se svatko od nas 67 vijećnika subotičkog parlamenta prvenstveno mora boriti za interes Subotičana, svih naših sugrađana i razvoj našeg grada. Otvorena pitanja koje Hrvati imaju nisu u tolikoj mjeri u nadležnosti lokalnog subotičkog parlamenta, ali svakako ću ja unutar SNS-a dati svoj maksimalni doprinos za rješavanje ovih pitanja. Nadam se da će pametnom politikom situacija u regiji biti značajno unaprijeđena i da će odnosi između Srbije i Hrvatske biti sve bolji u budućnosti, jer smatram da je to u općem interesu.

 

Kada smo u Skupštini grada Subotice imali slučaj oštre polemike između Tomislava Žigmanova (DSHV) i Stevana Bakića (SNS), koju je Žigmanov kasnije u otvorenom pismu Aleksandru Vučiću okarakterizirao kao prijetnju, u raspravu ste se uključili i Vi kao vijećnica ocjenjujući da je Bakićev nastup »vrijeđanje Hrvata u Subotici«, zbog kojeg se osjećate »ugroženo«. Kasnije ste za B92 o istom slučaju dali praktički suprotnu izjavu: »Što se tiče ugroženosti položaja Hrvata, o njoj u Subotici nikad nije bilo govora. Ni u ratnim vremenima položaj Hrvata u Subotici nije bio ugrožen do te mjere u kojoj politički predstavnici hrvatske nacionalne zajednice vole i često rade«.

Da, nakon preslušanog snimka promijenila sam mišljenje i ispričala se gospodinu Bakiću. Prenaglila sam s reakcijom na Skupštini. Kada sam preslušala zvučni zapis s te sjednice, uvidjela sam da gospodin Bakić nije rekao to što sam mislila i na što sam reagirala. Priznala sam da sam pogriješila. Kako sam i rekla, ne slažem se s mišljenjem gospodina Žigmanova po pitanju ugroženosti Hrvata, posebice kada je Subotica u pitanju.

 

 

Vijećnica ste HNV-a u dva saziva, aktualnom i prošlom. Jedna ste od aktivnijih u raspravama na sjednicama Vijeća, nerijetko kritizirate odluke koje se donose. Kako ocjenjujete rad aktualnog saziva Vijeća, te vodstva HNV-a glede ostvarivanja manjinske samouprave?

HNV je postalo totalitarna institucija. Na sjednicama Vijeća ukinuta je točka razno. Dakle, 29 vijećnika iz različitih krajeva kada se skupi na sjednici nema mogućnost iznijeti određenu problematiku koja nije na dnevnom redu, da informira druge što se događa u njihovom kraju, da se pohvali nekim rezultatom, požali na problem i slično. Budući da Lista br. 1 – dr. sc. Slaven Bačić ima većinu, imate situaciju da se sjednice svode isključivo na podržavanje prijedloga odluka koje priprema Izvršni odbor u čijem sastavu nema predstavnika s druge vijećničke liste, što je uvijek ranije bio slučaj. Držim da je problematično i to što mi kao vijećnici bivamo jako slabo obavještavani o radu HNV-a od dužnosnika HNV-a. Primjerice, o dotacijama koje HNV dobiva, ili imate slučaj da smo mi tek nedavno, kada je bilo riječi o proračunu, saznali da je HNV u 2016. imao dvoje dodatno uposlenih – savjetnicu predsjednika HNV-a i međunarodnog tajnika. O tomu nije odlučivalo Vijeće, nego je tu odluku donio samostalno predsjednik Slaven Bačić, što, po mojem mišljenju, nije u skladu sa Statutom Vijeća. Radi se o novcu, novcu koji vodstvo hrvatske zajednice očigledno troši vrlo netransparentno. Nadalje, puno je telefonskih sjednica, još jedna zloupotreba vodstva HNV-a, jer čim se sjednica održava telefonskim putem ne postoji mogućnost rasprave. Mislim također i da predsjednik HNV-a treba biti osoba uposlena s punim radnim vremenom, u potpunosti posvećena poslu za koji je izabrana, a ne osoba kojoj je ta funkcija kao hobi. Kada su u pitanju mladi kadrovi, ne vidim strategiju da se oni stave u funkciju hrvatske zajednice. Jedna od zamjerki je i to što vodstvo HNV-a favorizira na natječajima njima podobne udruge, koje su bile uz DSHV na izborima za nacionalno vijeće. Neki projekti, poput Hrvatskog školskog centra, se dugo odnosno uopće ne realiziraju. Jedan od većih problema hrvatske manjinske politike je što Hrvati u Srbiji još uvijek nemaju formiran poseban birački popis, što mi još uvijek idemo na elektorski izbor biranja vijećnika HNV-a. To je nešto što se mora mijenjati. Kada bismo birali vijećnike izravno, mislim da bi Vijeće izgledalo drukčije, da bi politika zajednice bila drukčija. Naša je zajednica dosta nekompaktna, što nije bio slučaj početkom devedesetih kada se osnivala prva politička partija Hrvata – Demokratski savez Hrvata u Vojvodini. Ako zagrebemo ispod površine, vidi se da mi imamo problema sami sa sobom. To što pitanje udžbenika na hrvatskom nije riješeno već više od deset godina nisu krive Srbija niti Hrvatska, već HNV. Mi imamo prevedene udžbenike čiji sadržaj nije sukladan zahtjevima nastave, a za taj dio posla odgovoran je HNV. Jedan od problema je i mali broj djece u hrvatskim odjelima, to je nešto o čemu se javno ne priča. Pripadnici hrvatske zajednice očito ne vide interes da upišu svoje dijete u hrvatski odjel. Vi u Tavankutu ove godine imate upisano jedno dijete na nastavu na hrvatskom jeziku. A Tavankut se, kada se priča o ovdašnjim Hrvatima, apostrofira kao najhrvatskije mjesto. Očito da to nije više nije tako. To trebamo sebi priznati, pogledati se u zrcalo i reći jasno i glasno.

 

Kod dijela problema o kojima ste govorili odgovornost se ne može pripisati isključivo vodstvu zajednice, već i okolnostima poput kontinuiranog demografskog pada, naslijeđa devedesetih, etničke distance koja još uvijek postoji spram Hrvata, aktualne ekonomske migracije...    

 

Ne kažem da je to isključivo njihova krivica. Ali se ne slažem da je situacija toliko loša kada je u pitanju etnička distanca. Pojedinačne incidente prema nacionalnim zajednicama imate, a uglavnom se ispostavi na kraju da incident nije bio baziran na nacionalnoj osnovi, već je u pitanju bio neki privatni problem, nasrtaj zbog krađe ili slično. Mislim da danas 2017. godine u Srbiji nije problem javno se očitovati kao Hrvat. Mislim da vodstvo hrvatske zajednice previše ističe negativne stvari, stalno se forsiraju problemi. Imam puno prijatelja Hrvata koji slično misle. Nedostaje pozitivne kampanje.

 

Što Vi u okviru Vaših mogućnosti činite da pomognete život hrvatske zajednice?

Sudjelovala sam u kampanji Izjasni se hrabro 2011.godine, pozivajući Hrvate da izraze svoju nacionalnu pripanost prilikom popisa stanovništva u Srbiji. Trudim se da dolazim spremna na sjednice HNV-a, da ukazujem na dobre i loše odluke koje se donose. U smislu kritika, često me doživljaju kao zlonamjernu i žao mi je zbog toga. Ali razumijem da se vremenom uči prihvatiti kritiku, pa se nadam da će vodstvo HNV jednom i to naučiti. Jer svi mi radimo za isti cilj, u HNV-u ne bi trebalo biti oporbe. Dio sam neformalne skupine od desetak aktivista iz Vojvodine i Beograda i radimo na formiranju posebnog biračkog popisa za izbore za HNV. Radimo na terenu, radimo na animiranju ljudi da se upišu. Identificirali smo manje lokalne zajednice Hrvata u Leskovcu i Nišu. Od prošlih izbora mislim da smo uspjeli upisati oko 1.500 osoba na terenu. U mojoj obitelji, koja nije mala, moji stričevi i tetke često svoju djecu upisuju u hrvatske odjele. Odlazim na manifestacije hrvatskih udruga, da ih na taj način podržim. Također, ima hrvatskih udruga kojima sam uspjela pomoći preko kontakata koje imam da se povežu s ljudima koji im mogu pomoći da ostvare svoje projekte. 

 

U kontekstu nedavno obilježenog 8. ožujka, međunarodnog Dana žena, a kao političarka, kako vidite poziciju žena u političkom i javnom životu hrvatske zajednice?

Ima kvalitetnih žena u hrvatskoj zajednici, neke su i na određenim pozicijama, ali mislim da se ne eksponiraju dovoljno, slabo su prisutne u donošenju odluka. Možda iz straha da se ne zamjeraju nekome. Možda i zbog toga što je hrvatska zajednica konzervativna. Na sjednicama HNV-a se slabo čuje glas žena, većinu svojih kolegica vijećnica nisam čula nijednom da se javljaju za riječ, da diskutiraju, ne znam ni kakav imaju glas. Slično je i s predstavnicama DSHV-a u subotičkoj skupštini. Ja jesam atipična, tj. sklona sam govoriti i kad me ne pitaju, ali čudi me da žene koje imaju potrebu baviti se politikom, nemaju potrebu iznositi svoja mišljenja i ideje. Ne treba se bojati eventualne greške, što netko više radi – više će naučiti. Važno je da se čuje i naš glas. Kada govorimo o udrugama, tu žene imaju značajnu ulogu, posebice u očuvanju dijelova kulturne baštine, poput slamarki.

 

Predsjednica ste MKK Spartak iz Subotice. Jedina ste žena na čelu jednog košarkaškog kluba u Srbiji, a vjerojatno i šire. Kako se snalazite u toj ulozi, koji su izazovi i slično?

 

Tu sam dužnost preuzela krajem kolovoza 2015.godine. Klub je bio u lošem stanju, gotovo pred gašenjem i u velikim dugovima. U prvoj godini nam je cilj bio da se stabiliziramo, vratimo dugove i da opstanemo u prvoj ligi. Ove sezone su nam ciljevi veći, i evo poslije 21 godine, Spartak je ponovno igrao u Kupu Radivoja Koraća, najprestižnijem košarkaškom natjecanju u zemlji. Sama činjenica da smo se uspjeli plasirati govori za sebe. Imamo dobro selektirani mladi tim, odlične trenere, pa je logično da nam je cilj ući u play off za Superligu. Naravno, financijski uvjeti nisu sjajni, Grad u potpunosti stoji iza nas, ali veliki izazov nam je naći nekog jakog sponzora, neko subotičko poduzeće koje će vidjeti budućnost košarke u ovim mladim momcima. Mislim da Spartak, koji je poznato ime u Srbiji i šire, to zaslužuje. Subotičani zaslužuju da poslije mnogo godina u svom gradu dočekaju Zvezdu i Partizan i ostale ABA ligaške klubove. Isto kao što Subotica zaslužuje da ponovno bude jak centar na košarkaškoj mapi naše zemlje.

 

Davor Bašić Palković