Kolumne

 

Koje su glavne poruke kandidata na predsjedničkim izborima u Srbiji? Bilo bi potrebno mnogo vremena kako bi se sustavno zabilježile i analizirale sve poruke predsjedničkih kandidata u kampanji. Ipak, poneki mediji su pokušali sistematizirati glavne stavove kandidata oko najvažnijih državnih pitanja. Radio Slobodna Europa istraživala je kako bi predsjednički kandidati rješavali pitanje Kosova, tko bi priznao njegovu neovisnost, tko je za nastavak europskog puta Srbije, a tko bi se okrenuo čvršćem savezu s Rusijom, kako gledaju na srebrenički genocid i je li vojna neutralnost zemlje održiva?

Od jedanaest kandidata, koliko ih ima, nitko ne priznaje neovisnost Kosova osim Nenada Čanka koji smatra da je ono »izgubljeno dugogodišnjom pogrešnom politikom Slobodana Miloševića«. 

Saša Janković i Saša Radulović smatraju da Srbija mora prihvatiti međunarodne presude o zločinima počinjenim u njeno ime, ostali kandidati smatraju kako su počinjeni masovni zločini ali ne i genocid,  i  jedino Čanak priznaje genocid u kojem je, smatra, »tadašnja Srbija saučestvovala«. 

Za članstvo u Europskoj uniji zalažu se Janković, Vuk Jeremić, Aleksandar Vučić i Čanak, za političku i vojnu neutralnost, odnosno odustajanje od eurointegracija su Miroslav Parović, Aleksandar Popović, Vojislav Šešelj i Boško Obradović a ostali su za bliže odnose i ugledanje na zemlje EU i približavanje ali bez uvjetovanja i postavljanja specijalnih zahtjeva od strane EU.

Za očuvanje i/ili jačanje veza s Rusijom su uz različita obrazloženja svi kandidati. I na koncu, u pogledu NATO-a većina kandidata je za vojnu neutralnost, dok jedino Čanak smatra kako politika vojne neutralnosti nije održiva i da Srbija treba ući u NATO.

Blic je osim ovih uključio i pitanje o pravima LGBT populacije. Janković smatra kako su oni još uvijek izloženi zlostavljanju, Vučić da je poboljšana suradnja i komunikacija s njima. Radulović smatra kako usvajanje djece treba omogućiti svim parovima koji ispunjavaju uvjete, dok su Obradović i Parović protiv legalizacije homoseksualnih brakova, a Šešelj smatra da bi ovo društvo bilo idealno kad ne bi postojao niti jedan homoseksualac. Ostali se nisu izjasnili po ovom pitanju. 

Inače, prema Ustavu ovlaštenja predsjednika su da predstavlja Republiku Srbiju u zemlji i inozemstvu, da ukazom proglašava zakone, predlaže Narodnoj skupštini kandidata za predsjednika Vlade i nositelje drugih funkcija, postavlja i opoziva veleposlanike na osnovu prijedloga Vlade, daje pomilovanja i odlikovanja, te zapovijeda Vojskom i postavlja, unaprjeđuje i razrješava časnike Vojske Srbije. 

Analitičari su još zapazili da se kandidati u najvećoj mjeri obraćaju starijoj populaciji, a da uglavnom zaboravljaju na mlade glasače, a Zoran Gavrilović iz BIRODI-ja ocjenjuje kako to političari ne rade, jer kad se obratite mladima i njima date neko obećanje oni ta obećanja pamte i na njima inzistiraju. O tome kako su se kandidati izjašnjavali o pitanjima vezanim uz položaj i prava nacionalnih manjina nitko u velikim medijima nije bio zainteresiran, a i poruke upućene manjinama od strane kandidata općenito gledano su bile sporadične i vrlo površne. Možda iz sličnih razloga kao i u gore pomenutom objašnjenju, jer i manjine itekako pamte kada im se političari obrate i nešto obećaju. Pa ih zato niti ne daju.

J. D.