Aktualno

 

Prosvjedi se održavaju u više gradova Srbije. Počev od sjevera, do južnog dijela države. Za sada su svoj glas prosvjednici podigli u Subotici, Somboru, Novom Sadu, Pančevu, Beogradu, Šapcu, Zaječaru, Valjevu, Boru, Smederevu, Užicu, Kragujevcu, Nišu, Leskovcu... U nedjelju, 8. travnja, ovom popisu se pridružuje i dijaspora, odnosno prosvjed je dobio potporu i od mnogobrojnih ljudi u Beču koji su se pridružili »Protestu protiv diktature«. Od 3. travnja prosvjedi se održavaju svaki dan, u većini navedenih gradova. Obično započinju u 18 ili 19 sati, gdje svaki grad ima pojedinačni prosvjedni program.

Brojka se u Novom Sadu i Beogradu, od prvog prosvjeda, povećala na više tisuća ljudi. Svaki novi prosvjed pojedini mediji najavljuju kao najmasovniji do sada. Na posljednjim prosvjedima u Novom Sadu se okupilo, prema procjenama medija, oko 5.000 ljudi, dok je u Beogradu, kako piše dnevni list Danas, taj broj dvostruko veći. Prema gruboj procjeni svakakodnevno se na ovim prosvjedima u cijeloj Srbiji okuplja nešto više od 20 tisuća ljudi.

 

Tko su ljudi koji prosvjeduju?

 

Prosvjednici su ljudi koji su nezadovoljni radom premijera Aleksandra Vučića. Svaki dan na ulicu izlaze, u najvećem broju studenti i drugi mladi ljudi, obični građani, umirovljenici, a od skoro, vojnici i policajci. Na tim prosvjedima možete vidjeti i djecu, koja su također opremljena različitim rekvizitima, uglavnom zvečkama i zviždaljkama. Neizbježno je spomenuti i potporu građana, koji iz svojih stanova vire kroz prozore, pozdravljaju prosvjednike, uzvikuju parole, dok im nepregledna kolona prolazi ispod domova. Nemoguće je procijeniti »čiji su ovi ljudi«, poglavito mladi, jer na ulicama možete primijetiti »šarenu masu«, te biste rekli da je tu svatko došao iz nekog svog, posebno važnog razloga. Dakako, najviše im smeta premijer, a budući predsjednik.

 

Kako mediji izvještavaju o prosvjedima?

 

Vrlo je kompleksno pitanje što mediji »misle« o ovim prosvjedima. Samim tim, što »misle«, ostaju ometani u namjeri da napišu ili ispričaju priču o večernjim događajima diljem zemlje. Reklo bi se, prema dosadašnjem izvještavanju, da nisu sigurni tko su ljudi, odnosno čiji su ljudi koji su izašli na ulice prosvjedovati, pa naspram toga svaki medij, bilo da je tiskani ili elektronički, kreira svoju priču. Još jedan razlog je i taj, što su prosvjednici uperili prstom u premijera i čitav sustav, tako da je razumljivo da oni koji su u tom sustavu neće uopće ili će jedva izvještavati o ovim događajima. Društvene mreže su prostor gdje se ova priča sve više širi. Također, zanimljivo je i što su strani mediji iznimno zainteresirani izvještavati o prosvjedima.

 

Prosvjed, Beograd, 8. travnja

 

U Beogradu, 8. travnja, okupilo se više desetaka tisuća građana (prema izvorima policije preko 60 tisuća) iz raznih krajeva Srbije zajedno sa sindikatima vojske i policije otpjevali himnu Srbije Bože pravde ispred palače Srbija. Nepregledna kolona ljudi prošetala je svoje stavove o sustavu koji im se ne sviđa ulicama Beograda. Istupili su zajedno, te građani prosvjednici ističu kako je konačno vojska i policija »stala na njihovu stranu« i tim činom poslala bitnu poruku onima protiv kojih prosvjeduju.

 

Tko podržava/Tko ne podržava prosvjede?

 

Zanimljivo je pitanje potpore prosvjedima. Čak im je i premijer Aleksandar Vučić dao »zeleno svjetlo«, jer, kako kaže, »dopustili smo im da prosvjeduju«. Pošto je Srbija demokratski uređena država, svatko ima pravo negodovati i izražavati svoje mišljenje. Dok god je to na miran i ljudski način, naravno. Predsjednica Skupštine Srbije Maja Gojković u izjavi za medije je rekla da se ona ne osjeća sigurno, te da ne želi ugroziti ni sigurnost ljudi koji u Skupštini moraju svaki dan donositi bitne odluke za ovu državu i zato neće sazivati sjednice do daljnjeg. Moglo bi se reći, u najmanju ruku, da prosvjednici nemaju njezinu potporu. Tu je i ministar Nebojša Stefanović, koji također kaže za prosvjede da su u redu, međutim, na dan kada su sindikati vojske i policije zakazali protest, Stefanović je zakazao radnu akciju »Očistimo Srbiju«, te uposlio pripadnike sigurnosnih snaga za neku, kako iz sindikata kažu, važniju svrhu. Ali to ste sve, sigurno, pročitali u novinama ili vidjeli na vijestima. Politička potpora ne izostaje ni od članova oporbe. Poruka je uglavnom ista: »ne dajte se isprovocirati i ne nasjedajte na namještaljke!«. Oporba je sigurna u to da netko pokušava sabotirati prosvjede i podmetati incidente. Prosvjednici naglašavaju da su ovo mirni prosvjedi i da im nije cilj izazvati niti jedan incident, koji će ovu, do sada usuglašenu gomilu nezadovoljnih ljudi, pretvoriti u rulju. Neka od imena su Saša Janković, Ljubiša Preletačević Beli, Boško Obradović, Velimir Ilić, Sanda Rašković Ivić, a oglasio se i Bojan Pajtić, nekadašnji predsjednik Vlade AP Vojvodine, koji je najavio ostavku na mjesto zastupnika u Skupštini Srbije, kao znak potpore studentskim prosvjedima. Oni koji su jasno izrazili svoj stav, i to priopćenjem, povodom studenata i njihovog sudjelovanja u prosvjedima, su službene fakultetske organizacije. »Studentski parlament i službene studentske organizacije nemaju nikakve veze s tzv. studentskim prosvjedima«, objašnjava Darko Marić, student prorektor Sveučilišta u Novom Sadu. Isto mišljenje dijeli i SKONUS, jedna od krovnih organizacija studenata u Srbiji.

 

Tko su organizatori prosvjeda?

 

Jedno od, sigurno, pitanja godine će biti ovo: tko stoji iza prosvjeda građana? A nitko i dalje ne nalazi očekivani odgovor već prosvjednici vješto prkose novinarima i političarima, i na samom kraju, drugim građanima. Prosvjednici su samoformirana grupa ljudi, koja se putem društvene mreže Facebook svakog dana dogovara za vrijeme i mjesto održavanja narednih prosvjeda. Nitko od njih pojedinačno, i to ponavljaju danima, nije organizator prosvjeda, ali su svi inicijatori. Odnosno, svi zajedno jesu organizatori. Strogo osuđuju pokušaje pojedinaca »preuzeti organizaciju« prosvjeda u svim gradovima, jer kažu da im vođe ne trebaju, a kada razmislite malo i logično je, jer se kosi s ideologijom samih prosvjeda, odnosno »prosvjeda protiv diktature«.

 

Zahtjevi prosvjednika

 

Nezadovoljni građani su sastavili popis stvari koje političari moraju ispraviti, u protivnom, oni planiraju ostati na ulicama do daljnjeg. Ove zahtjeve predstavljaju kao usuglašene motive svih sudionika u prosvjedima za izlazak na ulice, iako smo ovih dana na društvenim mrežama mogli pročitati prijedloge koji bi ovaj popis napravili podužim. Međutim, ideja je da se tim prosvjednika za sada drži ovog plana.

1. Smjena čelnika RTS-a i urednika informativnog programa RTS-a i RTV-a, zbog režimskog izvještavanja i neravnomjerne zastupljenosti predsjedničkih kandidata u predizbornoj kampanji.

2. Smjena članova savjeta REM-a, zbog nereagiranja na više stotina prekršaja i prijava u vezi s izvještavanjem medija u predizbornoj kampanji.

3. Razrješenje predsjednice Narodne skupštine Maje Gojković, zbog suspendiranja rada Narodne skupštine.

4. Smjene članova RIK-a, zbog nepoštovanja odluka Ustavnog suda.

5. Revizija – sređivanje biračkog popisa u cilju utvrđivanja točnog broja birača.

6. Pojednostavljenje procedure glasovanja u dijaspori.

7. Poništavanje lažnih doktorata visokih dužnosnika Nebojše Stefanovića i Siniše Malog.

 

Dajana Marković