Kolumne

 

Kada se suočimo s činjenicom da se broj Hrvata u Srbiji drastično smanjio (za skoro dvije trećine) u odnosu na osamdesete godine, kada znamo demografsku strukturu kao i činjenicu da veliki broj mladih odlazi živjeti u druge zemlje ponekada se čini da se malo što može učiniti da se ova manjinska zajednica ojača i unaprijedi svoj položaj u državi u kojoj živi. Osim demografskih, tu su i drugi problemi s kojima se hrvatska zajednica suočava – slaba politička snaga da sama unaprijedi svoj položaj a s druge strane nedostatak političke volje onih »jakih« da to učine. Do skora niti matična država nije baš mnogo marila za to što se događa s hrvatskom manjinom u Srbiji. Na sreću, u posljednje vrijeme se potpora »matice« očituje u većoj mjeri, učestali su susreti na najvišoj razini, predstavnike Hrvata primio je i hrvatski premijer Andrej Plenković, dobra je suradnja s Ministarstvom vanjskih i europskih poslova kao i sa Središnjim državnim uredom za Hrvate izvan RH, uvećana su i sredstva za projekte Hrvata u Srbiji a prošloga tjedna je i Odbor Hrvatskog sabora za Hrvate izvan RH održao tematsku sjednicu na temu Hrvatska manjina u Srbiji: položaj i perspektive. 

Nesumnjivo je da sadašnja garnitura na vlasti u Hrvatskoj daleko više interesa i razumijevanja pokazuje za svoje sunarodnjake u susjednoj im Srbiji. Pesimisti bi rekli sve to nije dovoljno, optimisti da je to dobra osnova i poticaj da se stvari pokrenu i riješe neka otvorena pitanja kao što je uključivanje u donošenje značajnih odluka, pitanja lektorata za hrvatski jezik, rodne kuće bana Jelačića, financiranja hrvatskih udruga kulture od strane domicilne države, povećanje obuhvata obrazovanja na hrvatskom nastavnom jeziku i mnoga druga. Kada se sve ovako posloži i kada znamo da se već jako dugo čeka na rješavanje ovih važnih pitanja, možda djeluje obeshrabrujuće, ali nadamo se da će osim verbalne potpore i iskazivanja interesa za Hrvate u Srbiji uslijediti i djelatno rješavanje barem nekih pitanja. Možda rješavanje spomen doma/rodne kuće Josipa bana Jelačića u Petrovaradinu na čije se rješavanje čeka od 2005. godine ili neko drugo. Naravno, osim nastojanja matične domovine potrebna je dobra volja i s druge strane, to jest od vlasti u Srbiji koja jedina i može i treba rješavati ta pitanja. 

Sa svim ovim pitanjima upoznata je i veleposlanica Srbije u Hrvatskoj Mira Nikolić koja se nakon sjednice Odbora sastala s voditeljem Hrvatsko-srbijanske međuparlamentarne skupine prijateljstva Željkom Ragužem. U kontekstu razgovora o položaju nacionalnih manjina hrvatske u Srbiji i srpske u Hrvatskoj na ovom sastanku nastala je i ideja o održavanju skupa koji će uključivati predstavnike nacionalnih manjina i stručnjaka iz područja zaštite manjinskih prava, a na kojem će se komparativnim modelom pristupiti pronalaženju rješenja za poboljšanje položaja manjina i suradnje između Hrvatske i Srbije na svim razinama. Nadamo se da će se skup i realizirati, jer susreta i dijaloga nikad dosta. Ali i da će se pitanja rješavati jer riječi su riječi a djela su djela.

J. D.