08.05.2017
Uspjehe ne prati popularnost
Nakon dugo godina odbojkaški klub Vojvodina NS seme postao je prvak Srbije pobijedivši Crvenu zvezdu. Ovu, 14. titulu državnog prvaka Vojvodini su prošloga tjedna u maloj dvorani SPC Vojvodina u Novom Sadu donijeli, kako ih mnogi zovu, »neki novi klinci«, među kojima je i subotičanin Miran Kujundžić.
Komentirajući utakmicu, Kujundžić kaže da je osvajanje titule prvaka Srbije najveći uspjeh i za njega i za ostale suigrače u dosadašnjoj sportskoj karijeri s obzirom na to da su svi vrlo mladi i da je očekivano bilo i s jedne i s druge strane da se do pobjede neće doći lako:
»Uzeti titulu za klub nakon deset godina je jako veliki uspjeh za sve nas i nadamo se da neće biti i jedini. Mi smo generacija od koje se to nije očevikalo već sada jer smo svi mladi. Nismo ni mi ni igrači Crvene zvezde očekivali da će netko lako pobijediti u tri utakmice. Znali smo da je konkurencija jaka i da će peta utakmica presuditi. Tako je i bilo. S početka smo imali zaostatak 1:0, pa 2:1 u setovima, ali smo se na sreću digli i odigrali najkvalitetnije kad je trebalo te smo okrenuli rezultat u našu korist na 3:2.«
Ovu, do kraja neizvjesnu utakmicu, pratila je brojna publika:
»Možemo se pohvaliti da smo nakon dugo vremena napunili malu dvoranu Spensa. ljudi su stajali u gornjem redu i kažu nam iz organizacije da je davno tako bila posjećena neka utakmica«, kaže Kujundžić.
Kandidat za reprezentaciju
Kujundžić je trenutačno član juniorske reprezentacije, a kako kaže, ako Bog da možda bude i član seniorske reprezentacije:
»Selektor Nikola Grbić me je stavio na širi spisak za seniorsku reprezentaciju, što mi je velika čast.«
Komentirajući odbojku u Srbiji, Kujundžić kaže da se po organizaciji i financijskom stanju ističu OK Vojvodina i OK Crvena zvezda. Kaže da je odbojka u Srbiji podzastupljen sport i u sjeni nogometa i košarke.
»Ako pogledamo unazad odbojkaši i odbojkašice prave velike rezultate na natjecanjima i s obzirom na to, popularnost baš nije velika, ali, možda se i to jednoga dana promijeni.«
Poput drugih odbojkaša Miran svoju sportsku karijeru želi graditi negdje vani, ne u Srbiji. Kaže da je vijek sportiste kratak i iako trenutačno može živjeti od odbojke, uz ovakva primanja ne može si osigurati budućnost.
»Planovi su mi, kao i svakom drugom odbojkašu u Srbiji, da odem van gdje bih osigurao sebi egzistenciju za daljnji život, jer u Srbiji to nije moguće. Hoću li otići nakon završetka ugovora s Vojvodinom, za dvije godine, ili možda čak i ranije to još nitko ne zna, ali definitivno mi je u planu da igram u nekom stranom velikom klubu.«
Po uzoru na brata
Kujundžić je u Vojvodinu došao prije tri godine, na mjesto primača servisa.
»Poziv iz OK Vojvodine sam dobio u drugom razredu srednje škole, tako da sam se iz mog prvog kluba OK Spartaka prebacio u trećem razredu. U Spartaku sam igrao na mjestu korektora, a u Vojvodini sam prešao na primača servisa i može se reći da je to bila dobra odluka.«
Prve odbojkaške korake Kujundžić je naučio na sekciji u petom razredu osnovne škole da bi se nakon dvije godine upisao u Spartak. Ondje je najprije igrao u drugom timu, kao junior, a ubrzo je prešao i u prvi.
Veliku ulogu u Kujundžićevom bavljenju odbojkom ima njegov stariji brat Vedran, također odbojkaš: »Logično je da se uvijek ugledamo na starije. Na sreću, tako sam se i ja ugledao na brata Vedrana. Gledao sam njegove utakmice i vjerojatno mi se preko njega usadila ljubav prema odbojci. Danas, iako je on napustio ovaj sport, mogu mu zahvaliti što zbog njega treniram odbojku.«
J. Dulić Bako