Sport i zabava

Subotička pješčara će ovog vikenda ugostiti planinare, sudionike treking lige i zaljubljenike u prirodu iz cijele zemlje, a najzaslužniji za njene uređene i obilježene staze jeste Zoran Vukmanov, planinar. U razgovoru za Hrvatku riječ Zoran se prisjetio svojih prvih planinarskih koraka, raznih akcija i uzajamne ljubavi sa Subotičkom pješčarom.

»Kada počinjem svoju planinarsku priču, volim spomenuti Kranjsku goru jer mi je ona potaknula avanturistički duh. Doduše, tada sam jedino imao u glavi želju da svoje avanture krojim na biciklu. Biciklom sam obišao pola bivše Jugoslavije. Prve planinarske korake sam ipak napravio na Fruškogorskom maratonu i te 1992. godine sve je počelo. Sam početak nije bio previše ambiciozan. Imao sam previše želja, ali sam u praksi svega par puta godišnje odlazio na planinu. Tek 2003. godine, kada sam otišao u planinarski klub, počelo je i moje ozbiljnije koračanje, koje traje i danas«, kaže Vukmanov.

 

Urođen talent za vodiča

 

Prva akcija koju je Zoran vodio je bila u Makedoniji, na planini Korab. 

»Te godine nam je ostala na raspolaganju jedna karta koju smo imali od Željeznica Srbije i kolege planinari su me pitali da li bih vodio akciju. Odmah sam pristao i nas dvadesetak je napravilo sjajnu akciju. Od tada se već počelo šuškati o mojim talentima za vodiča ali su me poslovne i privatne obaveze spriječile da idem u školu za planinarske vodiče. Svakako, akcije koje sam od tada vodio postale su sve brojnije, pa me je Služba vodiča na prijedlog kluba uvrstila u listu počasnih članova u vodičkoj službi, iako za takvu titulu nisam imao dovoljan broj godina.«

Nema mjesta na koje Zoran nije vodio planinare. Vrijedi za pedantnog, preciznog i vrlo odgovornog vodiča. Popeo se na 89 planinskih vrhova, a rijetko kad je svoju ambiciju stavio ispred ostalih. Voli od svake akcije napraviti izazov i gleda svima pokazati koliko je planinarenje zahtjevno i da svi moraju biti oprezni.

»Svaku akciju obilježe ljudi i događaji. Kad me pitaju da izdvojim omiljen vrh, uvijek budem u problemu jer ne biram vrhove po visinama ili njihovim aktualnostima. Ne osvajamo visine, nego kreiramo događaje na njima. Mnogo mi je drag vrh Ljukten koji se nalazi na Goču. To, na primjer, uopće nije visok vrh ali sam napravio akciju u kojoj sam planinare prvo spustio u jarak, pa iz njega izveo uspon, da bi na kraju uslijedilo iznenađenje kad su svi na vrhu shvatili da nisu 'ispeli' onoliko koliko su se zapravo i penjali.«

Nekada je priprema akcije teža od samog uspona. Događa se da Vukmanov vodi planinare u akcije po potpuno nepoznatom terenu, pa mnogo vremena provede u čitanju, gledanju fotografija, snimaka, satelitskih snimaka i raznih geografskih karata. 

»Ozbiljna priprema mi omogući da na kraju izvedem akciju po najoptimalnijoj stazi, a da pri tome tu stazu nikada nisam prešao. Mnogo puta mi nisu povjerovali da na tom mjestu nisam nikada bio. Također, neobično je da meni na akcije koje vodim dolaze planinari, a da se prethodno ni ne informiraju kamo se ide. Kažu da se sa mnom osjećaju sigurno, da znaju da ja u rukavu uvijek imam rezervnni plan i da im je uživanje zagarantirano. A na kraju krajeva to i jeste najvažnije.«, objasnio je Vukmanov.

 

Ruksak na leđa i put pod noge

 

O akcijama, događajima u prirodi i svim čarima koje Zoran u prirodi doživljava svi zainteresirani mogu pročitati na njegovom blogu koji je nastao iz želje da sve to ostane zabilježeno. 

»Ruksak na leđa i put pod noge je neka vrsta mog dnevnika, a ispostavilo se da ga i drugi vole i za sada ima lijepu posjećenost. Kada sam spriječen otići u prirodu i zadovoljiti tu svoju životnu potrebu, znam da prošvrljam uspomenama svojih putovanja.« 

Zoran Vukmanov vodi i sadržaj stranice pesackastaza.info koji je u potpunosti posvećen pješačkoj stazi kroz predio izuzetnih odlika Subotička pješčara. 

Vojvođanska treking liga je nastala na prijedlog Zorana Vukmanova, a po uzoru na slične akcije koje se održavaju u Mađarskoj. 

»U jednom momentu sam se zasitio masovnih akcija i tada mi je ideja trekinga postala interesantna jer svaki sudionik prelazi stazu za sebe. Na raspolaganju su obično tri staze, čija je ključna razlika duljina i svako bira svoj tempo. Na taj način je svijet planinarenja dobio i natjecateljsku notu što je nedostajalo jer je planinarenje uvršteno u kategoriju sportova. Do tada je postojala treking liga Srbije Vojvodine s potpuno drugačijim konceptom, a ideju trekinga sam upražnjavao samo na Fruškogorskom i Bukovačkom maratonu. To je bilo premalo za cijelu godinu.«

Baš kao što Zorana Vukmanova na vrh ne vuku visine nego osmijeh i doživljaji s akcija, upravo tako i on osvaja pričom i inspirira da stavimo ruksak na leđa i put pod noge.

 

Gorana Koporan