Kolumne

Aleksandar Vučić je u srijedu, 31. svibnja, i službeno stupio na dužnost predsjednika Srbije na koju je izabran prije skoro dva mjeseca, 2. travnja. Tko će ga naslijediti na dužnosti premijera na kojoj je bio tri godine još se ne zna. Nagađanja o tome tko će to biti  – netko iz Srpske napredne stranke ili Ivica Dačić ili nestranačka ličnost ostaju aktualna za punjenje novinskih stubaca i raznih političko-analitičkih emisija i »zabavu« tzv. običnog naroda. Ono što se zna, a što je sada već bivši premijer najavio je da će se odgovor na to pitanje »znati« između 12. i 18. lipnja. U međuvremenu u Hrvatskoj će se znati rezultati drugog kruga lokalnih izbora, kao i to tko će biti gradonačelnik Zagreba i drugih velikih gradova. Znat će i nacionalne manjine tko će ih zastupati na lokalu budući da, kao što se zna, u Hrvatskoj postoje zajamčeni mandati za manjine na svim razinama. Kada će tako nešto biti i u Srbiji ne zna se još.

U ovo vrijeme »analiziranja« Vučićevog učinka na mjestu premijera može se primijetiti da je sve ovo vrijeme proteklo u raznim pitanjima i nagađanjima – hoće li ili neće biti izvanrednih izbora, kada će se konstituirati Vlada, hoće li se Vučić kandidirati ili neće na predsjedničkim izborima, ugrožava li netko (i tko?) mir i stabilnost, pa onda opet hoće li biti izvanrednih izbora? A sve to vrijeme SNS ima lagodnu većinu u parlamentu! Sada je aktualno pitanje tko će ga zamjeniti na mjestu premijera i tko će sve doći na proslavu inauguracije koja se planira za 23. lipnja. Jednostavno, nema praznog hoda, drži se pažnja »naroda« i potiču uvjerenja da o svim tim pitanjima netko brine i naći će rješenje. A ako i ne nađe, bar to obećava. Aktualna su i neka druga pitanja u analitičarskim i medijskim krugovima kao npr. Jesu li podaci o stopi nezaposlenosti i prosječnim plaćama koji su sada u opticaju točni ili nisu, napreduje li Srbija pod naprednjacima ili ne, želi li Vučić apsolutnu vlast, što to u stvari želi oporba i postoji li ona uopće, što hoće demonstranti...

Puno pitanja za raspravljanje i ispunjavanje vremena u očekivanju da se stvari poprave i životni standard poraste. Jer, sada će početi godišnji odmori i pitanje je kada će Vlada početi s radom, hoće li se konstituirati brzo, kao što to novi predsjednik očekuje ili ćemo je čekati, kao i prethodnu, nekoliko mjeseci. 

I jedno pitanje se nameće samo po sebi: nije li malo kontradiktorno ovoliko čekanje i vučenje vremena kada Srbija mora – brže, jače, bolje?

J. D.