Kolumne

Na moju e-mail adresu u srijedu je stigao jedan mail s naslovom »Potencijalna priča« u kojemu nam naš (povremeni) suradnik Marko Tucakov predlaže da u ovom ili sljedećem broju pišemo o području »Bačko Podunavlje«. Naime, Srbija je službeno sudionik i potpisnik Međuministarske deklaracije o osnivanju prekograničnog Rezervata biosfere Mura – Drava – Dunav, o čemu smo već i pisali u našem tjedniku. Deklaraciju su 2011. potpisali ministri okoliša Austrije, Mađarske, Hrvatske, Slovenije i Srbije. To područje, kada jednom dostigne punu potvrdu od strane Organizacije Ujedinjenih naroda za obrazovanje, znanost i kulturu (UNESCO), bit će najveće zaštićeno područje u Europi, prvi svjetski  rezervat biosfere koji će se pružati u 5 država, navodi Tucakov. 

No, ono što je za nas posebno interesantno je da je Srbija nominirala svoj dio područja pod nazivom »Bačko Podunavlje«, prošle godine treći puta. Prve dvije nominacije nisu bile uspješne, ali sada se, kaže Tucakov, koji je skupa sa suradnicima autor cijele nominacije, nadaju pozitivnoj odluci. Nadamo se i mi, jer se u rezervatu biosfere nalaze i mjesta sa značajnom zastupljenošću hrvatske nacionalne manjine kao što su Bereg, Monoštor, Sonta, Bač, Vajska, Plavna i Bođani, skoro svi salaški šorovi oko Sombora kao i četiri postojeća zaštićena područja među kojima je najveći Specijalni rezervat prirode Gornje Podunavlje. Sjajna je to priča i veliki potencijal za ova mjesta, salaše i ljude koji žive u njima da razvijaju turizam, uklope svoju specifičnu kulturnu baštinu u ovaj veliki projekt i na taj način postanu prepoznatljivi u širim okvirima i poboljšaju i svoj socijalni i ekonomski položaj. 

Ovaj rezervat će, ukoliko odluka bude pozitivna, biti drugi rezervat biosfere u Srbiji i prvi u Vojvodini. U okviru ovog programa, Park prirode Golija je, zajedno sa zaštićenom okolinom manastira Studenica, 2001. godine proglašen za Rezervat biosfere Golija – Studenica.

Inače, osnova programa Čovjek i biosfera, koji u okviru UNESCO-a postoji od 1971. godine, je harmonija čovjeka i prirode, a rezervati biosfere imaju ključnu ulogu u »ostvarivanju održive ravnoteže između ponekad sukobljenih ciljeva očuvanja biološke raznovrsnosti, promoviranja ekonomskog razvoja i očuvanja kulturnih vrijednosti«. 

Dok završavamo ovaj broj u Parizu se u sjedišu UNESCO-a odlučuje o Bačkom Podunavlju. Nadamo se da će odluka biti pozitivna i da ćemo za sljedeći broj imati sjajnu priču. Za naslovnicu! 

 

J. D.