Kolumne
Punog srca
Brojne su i česte tvrdnje raznih predstavnika »civilnog društva«, koji se zalažu za razvijanje kulture građanskog aktivizma, kako različite manjinske zajednice u Vojvodini svoju kulturu uglavnom ili isključivo svode na kulinarske specijalitete i folklor. Dobro, idemo sada korak po korak.
Pa zar ne ukazuju razvoji ovdašnjih regionalnih kuhinja na raznovrsne kulturne utjecaje? Postavimo stvari na astal ovako: svaka regija ima vlastitu kulinarsku osobnost, koja se gradi od najranijih, glavnih kulinarskih slavenskih osnova, ali pomiješanih s utjecajima mađarske, turske i bečke kuhinje, a ta bečka kujna opet u sebi nosi razne utjecaje etničkih skupina koje su u razdoblju Austro-Ugarske monarhije sudjelovale svojim obilježjima gurmanluka u načinima pripreme hrane. Ako sad ne zakočim, stići ću i do Cincara u svezi kulinarskih osobnosti. Spada li i to u multi-kulti način življenja? Pa zašto i takvo kulinarstvo onda nije dio omiljene priče onih iz sektora civilnog duštva o multikulturalizmu?
Kako sad ne spomenuti da se pojam civilnog društva koristi kao usko povezan s terminom – nevladine organizacije. A termin nevladine organizacije se počeo masovno koristiti početkom osamdesetih godina prošlog stoljeća, nakon što je Ronald Reagan osnovao National Endowment for Democracy, kao paradržavnu instituciju za financiranje nevladinih organizacija koje rade na promicanju demokracije. Zašto da ne? To se savršeno uklopilo u renesansu konzervativizma u američkoj i svjetskoj politici koncem 20. stoljeća, jer je time dan privid mogućnosti jačanja slobode demokracije i ostavljen prostor za igru mnogim intelektualcima, ali samo u sklopu neoliberalne ekonomije. Tako je veći broj intelektualaca dobio slobodan prostor za igru, koja je uzgred dobro plaćena, a siromašni su na izborima podupirali bogate desničare. To je samo dio priče o paradoksu jednog vremena, koji se iskazao u vidu da je radnička klasa, shvaćena u tradicionalnom smislu riječi, počela podržavati konzervativce, dok je ljevica ostala marginalizirana i zbog atomiziranja na forme organiziranja građana koje se nazivaju nevladine organizacije. Takve organizacije su kao udruženja građana uspjele u velikoj mjeri rasplinuti djelovanje socijaldemokrata.
Bili ljevičari ili desničari, priča o kulinarstvu nije beznačajna razbibriga. Svi znamo za francusku kuhinju. Ali! Pitanje je znamo li i za jedno autentično francusko jelo? Znali ili ne znali, francuska kuhinja promovira svojom razvikanošću njihovu kulturu, državu. Jel' tako? Zanimanje za gastronomiju i kulturu jela i pića raznih zemalja i krajeva nije ništa novo. Odavno je gastronomski turizam postao zaseban proizvod unutar turizma, a volio bih da i mi imamo našeg kuhara Anthony Bourdaina, koji je u svom TV serijalu Bez rezervacije promovirao mnoge kulture, kroz priče o gastronomskim atrakcijama tih naroda, pa tako i Hrvata.
A tancovanje? Pa zar nije i irska plesna grupa Lord of the Dance proslavila njihovu kulturu?
E pa sad, ako ćemo zaplesat, što je tu loše? Zaplesat možda, Veliko bunjevačko kolo, i trebam li sad spominjati Srijem, koji je domovina tambure ili Šokce koji se vesele svaki put kad čuju bećarac.
Star sam za ples i bećarac, ali zar nam srce nije puno kada čujemo međimurski tradicional Ljubav se ne trži, niti ne kupuje.
Z. S.
