Kolumne
Normala?
Pitaju me ljudi jesam li se »vratila u normalu« po povratku s godišnjeg odmora, kojeg sam ove godine provela izvan Srbije (i Europe). Ja kažem »nisam«. Jer, moram priznati nije lako »vratiti se u normalu« kada si mjesec dana proveo u jednom sasvim drugačijem svijetu i u društvu ljudi gdje se apsolutno ne razgovara niti o politici niti o našim »regionalnim temama«. A i ja nisam željela te teme previše pratiti niti razmišljati o njima; željela sam se isključiti i jednostavno odmoriti od svih tih manje ili više opterećujućih tema i problema a na čije eventualno razmrsivanje i razrješavanje imaš malo ili nimalo utjecaja.
»Preko bare«, među tzv. običnim ljudima se brinu svakodnevne brige te se nastoje što bolje iskoristiti vlastiti potencijali i znanja u društvu koje ti za to pruža i mogućnosti i potiče te na to. Razgovara se o svakodnevnim temama, obitelji, zdravlju, ekonomiji eventualno o vlastitom biznisu. Drugim riječima, teme o kojima smo razgovarali nisu bile »političke teme općeg tipa« u koje se svatko razumije kako je to kod nas uobičajeno, dok ti u isto vrijeme kako pitanja tako i već gotove odgovore u stvari nameću glavni mediji. I zato mi je sada malo teže vratiti se aktualnim pitanjima (koja se vrte bez svog razrješenja već dvadesetak godina) a ponekada se pitam ima li i smisla tražiti odgovore na njih kada su oni već servirani u glavnim, »velikim«, medijima i što se tu ima razmišljati o njima i »lupati glavu« tko je u pravu. Naravno, svi već znate koje su glavne teme ovoga tjedna. Tiču se odnosa između Hrvatske i Srbije prije svega, kako pogleda na ratove u bivšoj SFRJ tako i ekonomsko-trgovačkih pitanja. Tako dok je u Hrvatskoj 4. i 5. kolovoza svečano obilježen Dan pobjede i domovinske zahvalnosti i Dan hrvatskih branitelja te 22. obljetnica vojno-redarstvene operacije Oluja u Srbiji je održana Manifestacija obilježavanja stradanja Srba. Osim datuma i događanja o kojima je riječ koji se poklapaju, nema niti jedne zajedničke poveznice; što više, pogledi na ove događaje su dijametralno suprotni. Osim toga, aktualan je i tzv. carinski spor između Hrvatske i BiH, Srbije, Crne Gore i Makedonije. A kao kontrateg svim ovim sporovima i teretima u odnosima između Srbije i Hrvatske generalni tajnik predsjednika Srbije Nikola Selaković je u utorak izišao s najavom skorog susreta predsjednika Srbije i predsjednice Hrvatske. Rekao je kako će, ako predsjednica Hrvatske Kolinda Grabar-Kitarović uputi poziv predsjedniku SrbijeAleksandru Vučiću da posjeti Zagreb on »kao čovjek dijaloga« takav poziv prihvatiti sa zadovoljstvom.
Selaković je rekao i kako očekuju da će na susretu biti pokrenuta pitanja koja hrvatska strana uvijek inicira, a to je ostvarivanje prava pripadnika hrvatske manjine u Srbiji,dokće predsjednik Vučić pokrenuti temu ostvarivanja prava pripadnika srpske manjine u Hrvatskoj, te da će se inzistirati i na ostvarivanju određenih dogovora koji su ranije postignuti. Po nekoj logici ukoliko je dogovor postignut trebalo bi i da ga obje strane koje su se oko toga sporazumjele i provedu. No, o tome bi trebali političari »lupati glavu« a kamo lijepe sreće da i ovdje kao i tamo »preko bare« obični ljudi razmišljaju o svojim poslovima i svakodnevnim problemima, a ne o stvarima koje bi političari trebali rješavati umjesto što ih stvaraju.
J. D.
